Roditelji su često preokupirani pražnjenjem crijeva svoje djece i pritom budno prate ima li njihovo dijete opstipaciju. No roditelji trebaju znati da većina opstipacija nema ozbiljne posljedice i zabrinuti bi se jedino trebali kada pražnjenje stolice postane djetetu bolno ili uzrokuje druge neugodnosti. 
Širok je raspon normalnih učestalosti stolice ( npr. dojenče na majčinu mlijeku fiziološki ima stolicu do deset puta na dan do jedan put u od četiri do sedam dana, na umjetnoj prehrani od jednog do četiri puta na dan, malo dijete od 0,5 do tri puta na dan ). Retencija stolice ne ovisi samo o učestalosti, važna je i količina.
Problem opstipacije roditelji načešće uočavaju u vrijeme privikavanja na kahlicu, a odvikavanja od pelena.
Prosječno novorođenče ima 4+/- 1,8 stolica na dan. Tijekom prve godine života učestalost stolica se smanjuje na koko 1,6 na dan, da bi u predškolskog i školskog djeteta iznosila jednu stolicu na dan.

Opstipacija označava rijetko i neredovito pražnjenje stolice koja je tvrda, poput kuglica, oskudna, ali može biti i suha i obilna, u dobi nakon prve godine života ili ako dijete ima stolicu svaka četiri dana, tvrdu, u obliku loptica. Posljedica je smanjenje aktivnosti crijeva, što dovodi do usporenog gibanja i pražnjenja.Svakako treba spomenuti kako je pogrešno mišljenje da dijete pati od zatvora ako nema stolicu svaki dan. Naime, dijete može imati opstipacijuiako defecira svakog ili svakog drugog dana, ako tiskanjem ili naprezanjem izbaci samo malo suhog ili tvrdog fecesa, a veći dio zaostane u rektumu.
Zabrinutost u prvim danima života svoje bebe ako nema stolicu svaki dan, nije potrebna jer isključivo mliječna prehrana i nezrelost probavnog sustava uzrokuju varijabilnosti u radu crijeva. Opstipacija nije bolest, već simptom gdje je stolica tvrda, a pražnjenje otežano.Ona može biti i prolazna pojava za vrijeme putovanja ili pri naglim promjenama životnih navika.
Među najčešće uzroke ubraja se nepravilna prehrana ( mnogo proteina, a malo ugljikohidrata ) što je vidljivo u dojenčeta koje je hranjeno mliječnom mješavinom bez dodatka šećera. U te su djece stolice suhe i tvrde. Hrana bez celuloze i polisaharida također stvara preduvjet za razvoj opstipacije. Nedovoljan unos tekućine ili prevelik gubitak tekućine može također izazvati opstipaciju zbog prekomjerene apsorpcije vode u debelom crijevu. Od ostalih uzroka možemo spomenuti analne fisure ( defekti anusa ), dugotrajnu upotrebu čepića, klizmi ili laksativa. Također opstipaciju mogu izazvati i anomalije i organske bolesti crijeva, te na može biti i prvi znak hipotireoze. U predškolskog i školskog djeteta ona može biti i psihogena pa dijete izbjegava defekaciju ako se nalazi na za njega neprikladnom mjestu ( kino, kazalište, škola ) ili je uzrokovana nedovoljnom aktivnošću.
Kod djeteta koje ima problema sa stolicom važno je od roditelja uzeti anamnezu kako bi se utvrdilo je li uopće riječ o opstipaciji. Vrijeme pojave prvih simptoma može upozoravati na etiologiju opstipacije, a važan je promjer stolice koji, ako je uzak, upozorava na stenozu, dok je uz prošireni rektum stolica široka, kadkad s krvlju na površini. Funkcijsku opstipaciju često prati nehotično prljanje gačica zvog prelijevanja. U anamnezi važan podatak je trajanje prirpdne prehrane i uvođenje dohrane. Trenutačne navike u prehrani, unos prevelike količine mlijeka ili premalo neprobavljivih vlakana podatci su koji mogu razjasniti uzrok opstipacije.
nakon anamneze slijedi fizikalni pregled kojim se utvrđuje postoji li meteorizam, proširene vijuge debelog crijeva ili postoje li fekalne mase u trbuhu. Pregled perianalnog područja može pokazati tragove enkopreze, postojanja analnih fisura. Nakon toga možda će biti potrebno napraviti RTG nativnu snimku abdomena i to onda kad se nemože učiniti digitorektalni prgled ili ga roditelji odbijaju. Anorektalna manometrija pomaže u procjeni jeli riječ o funkcijskom ili poremećaju inervacije.
Važno je roditeljima spomenuti da svakako treba ograničiti na manje od tri do pet decilitara na dan, da dijete mora imati redovite obroke koji bi trebali biti raznovrsni, sa što manje grickanja između obroka, pogotovo slatkiša i čokolade.
U terapiji mogu pomoći biljni sirupi na bazi suhih šljiva i smokava, mliječni šećer ili laktoza. Svakako se preporučuje izbjegavanje manipulacije oko anusa ( čepići, klizme ), provođenje redovite higijene, navikavanje djeteta da nakon obroka bude na toaletu pet do deset minuta, te vođenje dnevnika. Tek kada se crijevo oslobodi nagomilanog fecesa treba povećati unos neprobavljivih vlakana ( graham, s mekinjama, sezamom, kukuruzom ), davati povrće ( mahunarke ), voće ( sirovo, kuhano, sušeno, pekmez ), gusti sok. No i dalje nije dobro jesti suhomesnate proizvode. Kadkad je potrebno u tretman uključiti i psihologa jer dijete kadkad trpi sramotu zbog prljanja rublja stolicom. Vježbe jačanja mišića sfinktera prikladne su za djecu koja pate od funkcijske inkontinencije stolice, pogotovo ako je dokazana slabost mišića dna zdjelice.
Pogrešna je predpostavka da će s rastom djeteta opstipacija spontano nestati. Naprotiv, tegobe znaju ostati znatno dulje ako se ne počnu liječiti na vrijeme. Stoga je vrlo važno, ako roditelji primjete bilo kakve promjene stolice, produljene intervale u defekaciji ili bilo koji neuobičajeni simptom da se jave pedijatru koji će uz pomoć dijagnostičkih i terapeutskih postupaka zaključiti u čemu je problem i pomoći djetetu.