Neplodnost se definira kao nemogućnost zanošenja nakon jedne godine nezaštićenih odnosa ili kao nemogućnost donošenja trudnoće do poroda.Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije otprilike 12-15 % parova je neplodno, dok je sljedećih 10% smanjene plodnosti. Neplodnost je problem društva u cjelini jer utječe na natalitet zemlje. Neplodna može biti žena, muškarac ili u nekim slučajevima oba partnera.

Neplodnost (sterilitet) možemo podijeliti na:

- primarnu (nemogućnost postizanja trudnoće uz redovite, nezaštićene spolne odnose tijekom godinu dana), i
- sekundarnu (nemogućnost postizanja trudnoće nakon barem jedne prethodne trudnoće). Umanjena plodnost (subfertilitet) je stanje kada par u plodnom razdoblju života trudnoću postiže nakon dužeg razdoblja nego je to slučaj kod normalno plodnog para kod kojeg je mogućnost zanošenja prosječno 20% po ciklusu.

Uzroci neplodnosti kod žena

Policistični jajnici, endometrioza, priraslice nastale kao posljedica endometrioze, anomalije razvoja maternice, neprohodnost jajovoda (koja može nastati kao posljedica dugotrajnih neprepoznatih upala ali vrlo često endometrioze), nepravilnosti ciklusa sa ili bez prisutne ciste jajnika, endokrinološke bolesti (npr. dobroćudni tumor hipofize koji luči prolaktin-hormon koji inače normalno potiče stvaranje mlijeka, nadbubrežne žlijezde, štitnjače i druge), te imunološka nepodudarnost između žene i sperme muža, te još neka druga stanja i bolesti. Plodnost žene najviša je u životnoj dobi između 20. - 30. godine života. U ovo vrijeme je najveći postotak urednih ovulacija, jajne stanice su zdrave, a rizik nastanka kromosomskih abnormalnosti, rizik spontanih pobačaja kao i učestalost javljanja komplikacija za vrijeme trudnoće su niski. Iako učestalost neplodnosti kod žena već u razdoblju između 35. do 39. godine iznosi oko 20%, značajniji pad plodnosti započinje zapravo tek nakon 40. godine živote.

Uzroci neplodnosti muškarca

Najnovija znanstvena istraživanja pokazuju progresivno opadanje ukupnog broja spermija u ejakulatu, broja pokretnih spermija te morfološki normalnih spermija. Ponekad je teško ustanoviti da li je problem spermija jedini uzrok ili samo doprinosi neplodnosti. Ponekad muškarci s vrlo niskim brojem spermija mogu imati djecu, ali i neki muškarci s normalnim brojem spermija ne mogu imati djecu. Ono što je važno nije njihov broj ili njihova pokretljivost već da li oni mogu oploditi jajnu stanicu ili ne. Važno je napomenuti da iako je samo jedan spermij potreban za oplodnju jajne stanice, za razaranje zona oko jajne stanice što omogućuje oplodnju onom jednom spermiju potrebni su i enzimi drugih spermija koji pospješuju oplodnju.
U ostala stanja koji mogu utjecati na plodnost muškarca ubrajamo autoimune procese, upale, posljedice preboljelih zaušnjaka (mumpsa) ako je bolest zahvatila i sjemenike, endokrinološke bolesti, šećerne bolesti, neuro-mišićne bolesti, ozljede zdjelice te brojni drugi. Na smanjenu pokretljivost spermija utječe npr. pušenje ili prekomjerno pijenje alkohola.

Cilj svih postupaka u liječenju neplodnosti je stvaranje pogodnih uvjeta i sredine za uspješno začeće, uspješnu trudnoću i porod djeteta. Kod žene potreban je detaljan ginekološki pregled ( PAPA test, ultrazvučni vaginalni pregled maternice i jajnika ), a ovisno o njemu i ostali pregledi kako bi se otklonili uzroci koji utječu na plodnost. Također, važno je obratiti pažnju i na ovulaciju, i to na način da se ovulacija prati mjerenjem bazalne temperature. Ciklus monitoring je ultrazvučno praćenje rasta folikula uz određivanje bazalnog hormonskog statusa - bazalne razine (3. - 5. dan ciklusa) odnosno dinamičkog praćenja kretanja razine odgovarajućih hormona. Može se učiniti tzv. postkoitalni test, tj. da se nakon rano-jutarnjeg odnosa obavi pregled vaginalnog sekreta i u njemu utvrdi pokretnost spermija. Dijagnostička laparoskopija utvrđuje stanje ginekoloških organa, te prohodnost jajovoda.

Muškarci će trebati učiniti spermiogram. Sjeme se dobiva masturbacijom u sterilnu posudu 20 min do jedan sat prije ispitivanja njegove kvalitete. Prije masturbacije pacijentu se daje naputak o seksualnoj apstinenciji koja ne smije biti kraća od 2 i ne duža od 5 dana, preporučljivo 3-4 dana. Ako pacijent nije u stanju dati sjeme u poliklinici, njemu se savjetuje da to učini kod kuće, pod uvjetom da sjeme isporuči u laboratorij u roku od jednog sata pazeći da se ono ne izlaže hlađenju, ili većim temperaturnim promjenama.Volumen ejakulata bi trebao iznositi 2 do 6 ml. Ukoliko su vrijednosti više ili niže od navedenih može se raditi o kratkoj ili dugoj seksualnoj apstinenciji, ali isto tako i o retrogradnoj ejakulaciji, djelomičnoj opstrukciji ejakulatornih kanala ili insuficijenciji žlijezdi (epididimisa, prostate, sjemenih vrećica ili bulbouretralnih žlijezda). Spermiji se također broje. Pokretljivost spermija razvrstava se u četiri kategorije ( normozoospermia, oligozoospermia, asthenozoospermia, teratozoospermia, azoospermia, aspermia ) a označava pokretljivost u manje više ravnoj liniji ( bržoj ili sporijoj ), pokretljivost u zakrivljenoj liniji,spermije koji se miču na mjestu i nepokretne spermije. Morfološki, spermij se sastoji iz jajolike ovalne glave s dobro definiranim akrosomom koji zauzima oko 40-70% glave spermija, nema defekata vrata, srednjeg dijela ili repa. Analiza sjemene tekućine obuhvaća određivanje fruktoze, kisele fosfataze, citratne kiseline i cink. Određuje se u svrhu otkrivanja uzroka azoospermije ( nema spermija u ejakulatu ) koja se načešće pripisuje urođenom nedostatku sjemenovoda i sjemenih vrećica,
okluziji ejakulatornog kanala na mjestu spajanja uretre sa sjemenovodom, insuficijenciji spermatogeneze i okluziji ekskretornog dijela testisa. Fruktoza je biokemijski biljeg sekrecije sjemenih mjehurića i pokazatelj funkcionalnosti žlijezde. Glukoza u krvi je prekursor sjemene fruktoze. Spermiji fruktozu koriste kao izvor energije. Visoka razina sjemene kisele fosfataze odražava početak hipertrofije prostate. Sudjeluje u pretvorbi glukoze u fruktozu.

Ovisno o uzroku neplodnosti i postavljenoj dijagnozi ovisi i liječenje, a danas postoje zaista velike mogućnosti. Važno je samo da par bude pravovremeno upućen upravo liječnicima koji se bave ovom posebnom problematikom i da se ne izlaže pogrešnim postupcima dijagnoze i liječenja. Ne smije se zaboraviti da ovi parovi svakako trebaju psihološku potporu, jer se nekima problem neplodnosti uvuče u sve dnevne aktivnosti i razmišljanja, pa ih to onemogućava u daljem normalnom opuštenom životu. Obično to teže podnose žene koje tada osjećaju strah da nikada neće osjetiti rast i micanje tog malog bića u trbuhu te radost roditeljstva. Parovi koji napokon uspiju imati svoje dijete najčešće su vrlo odgovorni i dobri roditelji, jer su svjesni od samog početka kolika je vrijednost tog novog života.