Najnovije s foruma!
Obrati nam se s povjerenjem; cybermentor@net.hr Ili nam se možete javiti putem MSN messengera na adresu |
| Lucas i christy |
|
|
|
|
Uh...eto i to je iza mene...konačno...naše zlato je s nama...a koliko smo ga iščekivali ... i sve tete s foruma... Počet ću od početka, naravno... Tu srijedu navečer ništa nije upućivalo na to da je porod blizu... ja sam si odgledala “sex i grad” i taman počela tonuti u san kad me ko nožem nešto probolo u donjem dijelu trbuha,.. i pomislim:Ok... crijeva rade...ali kad je nakon 3-4 “pražnjenja” bol postajala sve jača tako da nisam mogla ni hodati počela sam se brinuti... sjela sam u dnevnu sobu i pratila te bolove... bili su skroz neujednačeni i nepravilni... svakih 10 min, pa svakih 2, pa svakih 7 minuta, pa svaku minutu... pomislim: trudovi nisu, oni su bar pravilni...a ovo kao da mi netko nožem para utrobu...strašno... kad sam skužila da sam i prokrvarila a da to nije onaj sluzavi čep nego baš krv otišla sam se istuširati i prouditi muža da me vozi nekud jer mi je svašta prolazilo glavom osim da idem roditi!!?? ...on se bogec dignuo u roku sekunde čim sam mu rekla da mi nije dobro...pošto su torbe za bolnicu bile već tjedan dana u autu uzela sam samo mobitel i papire od trudnoće i pravac Vinogradska... vani je bilo hladno...snijeg je padao i ulice su bile puste.... skoro pa romantična idila...dragi je stvarno polako i pažljivo vozio (jer je meni svaka minuta bila sve bolnija jer su ti bolovi sad bili na svaku minutu) ali svaka rupa na cesti i svaki kamenčič kao da mi se zabijao točno u mozak... ...došli smo u bolnicu oko 3 sata i pozvonili na rodilištu... kad me sestra pitala šta trebamo (mislim šta bi trebali u rodilištu u 3 ujutro-kavu?? ) , nisam znala kaj da joj velim osim: mislim da imam trudove... ..uvela me u ordinaciju i prištekala na ctg,poslije na pregled plodne vode ali doktorica mi se nešto mrštila ali ništa nije komenrtirala osim da nisam otvorena više od 2 cm... ...čekala sam na hodniku i dahtala u tim trudovima koji su i dalje bili svaku minutu...eventualno dvije... slijedilo je brijanje i klistiranje koje uopće nije ni malo strašno ni traumatično kako svi dižu frku oko toga... i onda u 6.00 u box... uzaludno sam pokušavala dobiti mm na mobitel da mu kažem da dođe oko 8 pred ulaz da će ga pustiti unutra k meni ali nije bilo signala... ...prvih dva sata sam odradila nekako dahtajući ali više nisam mogla jer su to počeli biti takvi užasni bolovi da sam mislila da imam zapletaj slijepog crijeva (bože svašta).. i tada sam tražila nešto protiv bolova i da mi dovedu muža.... ...prištekali su mi nekakvu tekućinu, dali normabel i spazmex i rekli da odmaram i dišem... ajoj...a ja se grčim od bolova kako da odmaram... a onaj ctg pored mene ko da mi kuca u mozak... ali mislim si:ajde izdržat ću još malo, sad će injekcija početi djelovati.... ..ništa lakše mi nije bilo ni nakon dosta vremena osim što sam bila pospana i malaksala a muža mi još nema kraj mene... opet sam tražila da ga dovedu i da me jako boli ali samo su malo povirili unutra i rekli da se još ne otvaram dovoljno... ...e tad sam se počela gubiti u boli i jadu i od tuda mi pola filma počinje faliti... ..evo čega se sjećam: nakon nekog vremena opet sam skupila snage pozvati sestru i reći joj da mi daju nešto protiv bolova a ne normabel da me umrtvi... njihov odgovor je bio prodišite trud... ali ako pobogu kad me toliko boli da sam počela hiperventilirati??? ...ajde nakon nekog vremena su mi doveli muža pa mi je odmah bilo lakše samo znajući da je tu pored mene... do tada sam već bila pošteno zdrogirana i u svom svijetu tako da mi je jako pomoglo što me tješio, govorio kako da prodišem trud, bodrio me, močio mi usta vatom i sama spoznaja da je tu kad otvorim oči... ....tada su počeli neizdrživi bolovi... mali se nabijao s glavicom iz petnih žila, trbuh me bolio, trudovi su bili svaku minutu i dalje a ja sam vrištala od bolova... i opet ista stvar: prodišite trud, ne tiskati niste još otvoreni.... pa ne tiskam ja namjerno, mali se toliko gura žuri mu se van ali nitko me ne sluša.... ...znam da sam taj dan bila najglasnija u rodilištu ali bolovi i trudovi su me toliko prali da sam padala u nesvjest između dva truda a nitko ništa ne poduzima... kad sam tražila po stoti put epiduralnu kad je bila cijela svita bijelih kuta oko mene dobila sam odgovor da imaju još samo jednu i da moraju čuvati za hitni slučaj a da sam ja dosta lijekova dobila i da mogu ja to!!??? ...ajme ljudi..pa vi niste normalni.... ....kad sam vidjela nakon nekog vremena (jer više nisam vidjela sat) da je vrag odnio šalu jer sam ja stalno imala osjećaj na tiskanje “na mokrenje” rekla sam mužu da zove sestre jer imam osjećaj da će mi se trbuh raspasti i nek im kaže da imam pritisak na tiskanje... ...došle su sestra i babica i po tisućiti put mi govorile kako pravilno disati i konačno je krenuo porod... muž se taktički povukao iza paravana jer mu je to bilo previše za gledati i slušati (i ne krivim ga) i čekao... ..a ja sam pokušala raditi ono šta mi je babica govorila...velim “pokušala” jer mi baš i nije išlo... u trenutku “zdrave” svijesti sama sebi sam rekla da se skoncentriram malo jer ovako neide više ali neznam da li je pomoglo... ..skinuli su mi ctg i rekli kako da u idućem trudu tiskam i prva dva truda sam savršeno odradila i onda sam se opet izgubila... slušala sam šta mi govore ali ja to jednostavno nisam znala napraviti... mučila sam se još dva tri truda napamet tiskajući jer sam samo čula tiskaj.. tiskaj... i ja sam tiskala napamet....viče babica ajde još malo, glavica mu je vani popipajte??!! Ma nema šanse da popipam!... ...i tad kao da mi se opet napravio klik u glavi, počela sam opet pravilno tiskati i nakon još 6-7 trudova mališan je bio vani.... ... prvo sam pitala: zašto ne plače??!! ..čekajte mama, sad će... i onda je zaplakao...prvo bojažljivo a onda sve glasnije... uh.. dobro je... stavila mi ga je na prsa a ja sam ostala zbunjena s tom toplom, smrežuranom,kosmatom i zmazanom hrpom nečega... pa to je moje dijete?! ..tada je babica pozvala muža i dala mu odmah škare u ruke da prereže pupkovinu... a on zbunjen kao i ja:ma...nebi ja...neznam kako bi... bio je sav van sebe i u strahu ( i ja bi bila) ali babica je bila odlična- gurnula mu škare u ruke i rekla evo tu prerežite... ..ajoj kako sam bila ponosna na njega... poljubili smo se ... dao je pusu svome sinu i onda nas je babica naslikavala... a od nas dvoje neznaš tko je zbunjeniji... i onda kad mu je još uvalila maloga u ruke da ga nosi na mjerenje i vaganje....ajoj..ja sam ostala paf kako je to tata hrabro odradio.... ...a kad je rekao da mali ima 52 cm i 4170g opet sam ostala paf.... ...uglavnom tek sam kasnije saznala da sam dobila drip iako sam ga htjela izbjeći , da je plodna voda bila zelena i mekonijska i da se mali nagutao te vode,da se jadan namučio i napatio, da je apgar bio 9/10,i srećom nisu me rezali nego sam samo malo površinski pukla pa sam trebala samo 3 šava koja nisu bila ništa strašno...ali eto trudit ću se zaboraviti sve ružno jer sad imam malo savršenstvo za koje se treba brinuti...
|

Pogledajte i pridružite nam se, te podijelite s nama Vaše naj fotke i svojim glasovima izaberite Naj Fotku mališana. Slika malog pobjednika biti će na naslovnici našeg portala. Svakog prvog u mjesecu započinje novi natječaj i nova prilika da vaš mališan osvane na početnoj strani portala Mali-Veliki Svijet. Naime ukoliko želite sudjelovati u natječaju potrebano je da se logirate na našem FORUMU te pročitate pravila natječaja. Hvala na razumjevanju!
VAŠA REKLAMA
Ovo je pravo mjesto za Vašu reklamu!!!
Ponude na mail:
mirelarenje@net.hr
Baby centar- anketa!
SAVJETOVALIŠTE
Potrebna vam je pomoć? Savjet? Neznate kome se obratiti? Naš stručni tim ovdje je za sva vaša pitanja.

-POMOĆ PSIHOLOGA
-POMOĆ ODGAJATELJICE
-POMOĆ IZ LJEČNIČKE ORDINACIJE









