Evo kako smo se mi rodili. Budim se rano u 05.45, moram na wc, baš mi se neda ali odlazim. U bolnici sam, to mi je kao drugi dom. Rizična trudnoća i zadnja 3 mjeseca na strogom mirovanju. U 32 tjednu sam trudnoće, 32+3. Vraćam se u krevet, taman ću zaspati kad iz mene počinje curiti u mlazovima, krevet natopljen. Pukao vodenjak. Zvonim sestrama. U sobi vlada euforija. Ja najmanje trudna,a prva idem roditi. Mojim dečkima je bilo dosta, a i meni. Jedva sam čekala da vidim kako izgledaju, koliko su slični. Dolaze sestre, prebacuju me na drugi krevet i voze u rađaonu. A ja se samo smijem. Spajaju me na ctg, dolazi doktor. Prva beba na glavicu, drugi na zadak, kaže to je za carski rez. A ja ako je za carski onda ga napravite, jer ja ne mislim ovdje provesti cijeli dan pa onda na carski. Ipak čekamo mog doktora, to mi je za carski bila novost, jer se druga beba još uvijek može okrenuti. Skida mi bezbolno serklažu i kaže samo 2 cm otvorena. A ja šta samo toliko????? Radi i amnioskopiju. Kad je rekao plodna voda je bistra, odahnula sam.  Onda malo ručnog širenja, to ja nimalo ne osijećam. Idemo se opet voziti, sestra me vozi na brijanje i klistir. Ne smijem se dizati, sve u ležećem položaju, voda i dalje curi. Vraća me u box, na stol, ponovo spaja ctg i lijepo pokrije. Dolazi jutarnja smjena i kaže šta nisi mogla još malo čekati, a ja dečki nisu htjeli. 8:30, ctg bilježi neke trudove, a ja ih ne osijećam. Novi pregled i 6 cm otvorena, e to je već nešto. Još malo ručnog širenja, kaže doktor ubrzano dišite, malo će boliti. Super, opet ništa ne osijećam, samo pritisak. Stalno me obilaze, pitaju da li boli više, a ja samo odmahujem glavom. U 09:30 sam 7,5 cm otvorena, uvode drip. Uskoro počem osijećati neke trudove, još uvijek ništa strašno. Ulazi muž. Drži me za ruku, prati ctg i govori kada dolazi trud. Počinju jaki trudovi, osijećam pritisak, a babica kaže to je porod. Svi su me okružili, nisam ih uspjela niti prebrojati.
Doktor mi daje upute, kaže dat ću vam malo anestezije. Dolazi trud, babica me malo zareže i u 10.25 dolazi nam Noa, pošteno se dere. Dok ga sestre peru ja se odmaram, doktor me pregledava i kaže dolazi nam glavica. I druga beba se okrenula na glavicu, novi trud i u 10.29 dolazi i Borna. Sve što sam tada rekla je bilo ajme kako su mali, a meni će pedijatar oni su vam jako veliki za ove tjedne. Noa je imao 1780 i 42 cm. Apgar 10/10, a Borna 1970 i 45 cm. Apgar isto 10/10. Daju mi ih na ruke, zatim odvoze u toplim krevetićima. Šivaju me, 5 vanjskih šavova. Zadržavaju još 2 sata, muž je uz mene. Onda prebacuju na odjel za babinjače. Dečki su bili samo 4 dana u inkubatoru. Bili su male, ali jako živahne bebice, disali samostalno, bez ikakvih problema. Kad su postigli kilažu pušteni su kući. To je naša priča 15.02.2008.