Najnovije s foruma!
Obrati nam se s povjerenjem; cybermentor@net.hr Ili nam se možete javiti putem MSN messengera na adresu |
| Kako se rodio Ivan (stella) |
|
|
|
|
Bilo je točno 6 dana do termina poroda kada sam odlučila da sredim cijelu kuću prije nego odem u bolnicu. Kako smo par dana prije tek uselili u kuću posla je bilo i previše. Počela sam sa čišćenjem vec rano ujutro i završila negdje oko 18 sati kada me svekrva zvala na večeru (moj muž je bio na službenom putu). Bila sam umorna ko pas, otišla sam do njih ali mi baš i nije bilo do jela. Odjednom svekrva vikne: Pa ti imaš trudove! (moja sveki je inaće primalja po zanimanju). Molim - pogledam ja nju onako telećim pogledom i pitam je kako zna. Pa pogledaj si trbuh, zar te ništa ne boli? Pa malo me leđa bole ali to je od stajanja cijeli dan - kažem ja njoj. Brzo me poslala nazad u moju kuću i rekla neka pratim razmak izmedu bolova u leđima. OK, kažem ja i odem. Došla sam u kuću misleći si da je ona sigurno pogriješila zato sto mene ništa ne boli. Samo me malo bocka u leđima i steže nešto oko trbuha. Za svaki slučaj otišla sam se istuširati i pripremiti stvari za bolnicu. Ipak je 6 dana do termina i sigurno mi nije ništa. No, ubrzo su je pojavili prvi bolovi i trudovi u razmaku od 10 min. Odlučeno je da idemo u bolnicu. Kad smo stigli u Petrovu čekali smo kojih pola sata da se sestra u hitnoj udostoji doći zaprimiti me. Pitala me osnovne podatke, poslala na wc i rekla da krenem za njom. Krenuli smo na kat u predrađaonu. Primila me jedna mlada doktorica. Pregledala me i rekla da sam otvorena samo 2 cm ali da ću ostati u bolnici. Bez mog pitanja me obrijala i klistirala. Nakon sto sam obavila wc rekla mi je da se presvučem i sljedećih sat vremena šećem. Tako sam i napravila. Ubrzo je došla neka sestra koja je rekla da je pratim jer idemo u box. Polegla me na krevet (morala sam ležati na lijevom boku), priključila mi drip, CTG i rekla neka odmaram. Tek sam tada postala svjesna da ću za par sati roditi. Drip je tekao jako sporo, sporo sam se otvarala, bolovi su se počeli javljati no ja sam uporno odbijala lijekove protiv bolova (njima to nikako nije bilo jasno). Jedino mi je olakšanje bio mobitel preko kojeg sam se svako malo čula sa muzem. Oko 4 sata ujutro došao je doktor da me pregleda i rekao da sam otvorena i da mogu početi tiskati. Tiskala sam jedanput, dvaput, triput... doktor je nalijegao na moj trbuh, babica me zarezala i počela rastezati (u jednom je trenu čak i rekla da mora stati jer ću sva popucati) no ja još nisam rodila. Moj malac se zarotirao i zapeo. Doktor je odlućio pričekati. Opet smo pokušali nakon nekog vremena ali Ivan jednostavno nije želio van. E, tad je i doktora uhvatila panika. Pozvao je kolegu i čula sam kako ispred mene raspravljaju o vakumu ili forcepsu jer dijete je zapelo. Kad sam to čula uplašila sam se i odlučila svim snagama da rodim. Pokušali smo ponovno. Ja sam tiskala i tiskala iz petnih žila, doktor mi je stiskao trbuh ali Ivan nije izašao. Bila sam na izmaku snaga. čak sam rekla da ne mogu više. Tada je do mene došla jedna mlada babice i rekla da je ovo jako bitno jer je krajnje vrijeme da rodim, da moram pomoći svome djetetu da izađe, da dam sve od sebe. Nikada neću zaboraviti koliko mi je pomogla i kako joj je glas zvučao ohrabrujući. Doktor je otrčao po kolegu iz druge smjene da mu pomogne. U tom trenutku ja sam tiskala zadnjim atomima snage, stisnutih očiju nadajući se da je uskoro gotovo. Nakon par sekundi srušila sam se u krevet a kad sam otvorila oči vidjela sam svoga Ivana ispred sebe. Malo smežurano čudoviste, dugih noktiju, velikih stopala i krezubog osmjeha. Bio je prekrasan. Ivan se rodio 07.09.2006. u 6 sati i 20 min, težak 3480g a dugačak 51cm, apgar 10/10. Posteljicu su mi istisnuli, iznutra sam imala par šavova a izvana 4 šava koja su mi sašili jako ružno. Sljedeća 2 sata sam provela u hodniku čekajući da vide kakvo mi je stanje. Nakon toga su me prebacili na odjela za babinjače. Danas kad gledam na svoj porod sretna sam sta sam uspjela donjeti svoje dijete na svijet no čvrsto sam odlučila da cu na sljedećem porodu biti ja ta koja će donositi odluke a ne doktori koji su radili puno stvari mimo moga znanja i ponekad se ponašali kao da sam stvar ili kao da nisam u sobi. Inaće, teže mi je bilo isčupati umnjak nego roditi.
|

Pogledajte i pridružite nam se, te podijelite s nama Vaše naj fotke i svojim glasovima izaberite Naj Fotku mališana. Slika malog pobjednika biti će na naslovnici našeg portala. Svakog prvog u mjesecu započinje novi natječaj i nova prilika da vaš mališan osvane na početnoj strani portala Mali-Veliki Svijet. Naime ukoliko želite sudjelovati u natječaju potrebano je da se logirate na našem FORUMU te pročitate pravila natječaja. Hvala na razumjevanju!
VAŠA REKLAMA
Ovo je pravo mjesto za Vašu reklamu!!!
Ponude na mail:
mirelarenje@net.hr
Baby centar- anketa!
SAVJETOVALIŠTE
Potrebna vam je pomoć? Savjet? Neznate kome se obratiti? Naš stručni tim ovdje je za sva vaša pitanja.

-POMOĆ PSIHOLOGA
-POMOĆ ODGAJATELJICE
-POMOĆ IZ LJEČNIČKE ORDINACIJE









