|
Zlostavljanje djece je više od modrica i slomljenih kostiju.
Zlostavljači djece su gotovo jednako muškarci i žene. Brojni su razlozi zašto su djeca zlostavljanja: nedostatak pomoći roditelju koji je bez bračnog partnera, siromaštvo, stres, premladi roditelji te očevi i majke koji nisu doživjeli mnogo ljubavi ni od svojih roditelja.
Zlostavljanje djece vrlo je težak problem koji uzrokuje brojne teške posljedice na njihov razvoj. Izloženost djeteta fizičkom, emocionalnom ili seksualnom zlostavljanju predstavlja traumatsko iskustvo koje ostavlja duboke ožiljke.
Dok je fizičko zlostavljanje možda najvidljiviji znak, druge vrste zlostavljanja, kao što su emocionalno zlostavljanje ili zanemarivanje djeteta, mogu ostaviti dubok i trajan ožiljak. Neki znakovi zlostavljanja su suptilniji od drugih. Ako se zlostavljanoj djeci ranije pruži pomoć, veće su šanse da se oporavi od zlostavljanja i da se ciklus traume ne produžuje.
Mitovi i činjenice o zlostavljanju i zanemarivanju djece
Mit # 1: Kada govorimo o zlostavljanju onda mislimo o nasilnom činu (udarac, bacanje...).
Činjenica: Fizičko zlostavljanje je samo jedna vrsta zlostavljanja djece. Zanemarivanje i emocionalno zlostavljanje može biti jednako štetna (mada u tom slučaju ljudi rijetko reagiraju).
MIT # 2: Samo loši ljudi zlostavljaju svoje dijete.
Činjenica: Iako je lako reći da je samo "loši ljudi" zlostavljaju svoje djete, to nije uvijek tako. Nisu svi zlostavljači namjerno naštetili svojoj djeci. Mnogi su žrtve zlostavljanja, i ne znaju na koji drugi način da budu roditelji. Ostali se mogu boriti s problemima mentalnog zdravlja ili drugim "problemima".
Mit # 3: Zlostavljanje djece ne događa u "dobroj" obitelji.
Činjenica: Zlostavljanje djece se ne događa samo u siromašnim obiteljima ili lošem susjedstvu. To prelazi sve rasne, ekonomske i kulturne linije. Ponekad, obitelji koje izgledaju kao da imaju sve izvana skrivaju različitih priča iza zatvorenih vrata.
Mit # 4: Većina zlostavljača djece su stranci.
Činjenica: Većina zlostavljača su članovi obitelji ili drugi bliski obitelji
Mit # 5: Zlostavljana djeca kad odrastu uvijek postanu zlostavljači.
Činjenica: Istina je da je velika vjerojatnost da će zlostavljana djeca postati zlostavljači, nesvjesno ponavljajući ono što su doživjeli kao djeca. S druge strane, mnogi odrasli koji su preživjeli zlostavljanja kao djeca imaju jaku motivaciju kako bi zaštitili svoju djecu od onoga kroz što su oni prošli (te tako postaju odlični roditelji).
 Emocionalno zlostavljanje može ozbiljno oštetiti mentalno zdravlje djeteta ili društvenog razvoja, ostavljajući cjeloživotne psihološke ožiljke.
Ozljede nisu vidljive, ali posljedice mogu biti teže nego u ikoje druge vrste zlostavljanja.. Roditelj ne iskazuje ljubav i pažnju svojoj djeci, pa djeca počinju smatrati da niti ne zaslužuju ljubav, ne razvijaju samopouzdanje i samopoštovanje. Pripisuju im loše osobine i odbacuju ih na različite načine: neprimjećivanjem, ismijavanjem, smatranjem da su izvor teškoća svojim roditeljima. Djeci se prijeti, kažnjava ih se i napušta. Djeca mogu svjedočiti i nasilju između roditelja. Takva djeca žive u tjeskobi i troše svoje snage na brigu o sebi a i o svojim roditeljima. Često moraju preuzeti odgovornost u situacijama kojima još nisu dorasla.
Psihičko zlostavljanje odvija se redovito verbalnim putem, počevši od „obične“ primjedbe: „Od tebe nikada poštenog čovjeka!“ do bezličnoga dovođenja u pitanje same egzistencije djeteta: „Kamo sreće da se nikada nisi ni rodio!“
Daljni oblik psihičkoga zlostavljanja odnosi se na zapostavljanje, nebrigu, pa i napuštanje djeteta usljed njegovih životnih potreba kao što su: ishrana, njega, roditeljska briga za zdravlje, nadzor, zaštita, poticaji, odgovornost za djetetov sveukupni duševni, tjelesni, socijalni razvoj.
Posljedice mogu biti vidljive na jednome od sljedećih polja: problemi učenja (manjak koncentracije, napetost, uznemirenost); nesposobnost uspostavljanja međuljudskih odnosa; neprimjereno ponašanje u običnim situacijama; opće depresivno raspoloženje, nezadovoljstvo; učestale psihosomatske tegobe.
Zanemarivanje predstavlja pasivnost, propuste i nebrigu uslijed koji dolazi do nezadovoljavanja djetetovih osnovnih potreba u pogledu odgovarajuće hrane, odjeće, grijanja, medicinske skrbi i školovanja. To obuhvaća i ostavljanje djece koja se ne mogu samostalno brinuti o sebi, samih i bez odgovarajućeg nadzora kod kuće.
Znakovi upozorenja kod zanemarene djece
• Odjeća je istrošena, prljava ili neprikladna za vrijeme.
• Loša higijena (ne kupa se, neoprana kosa, zamjetljiv miris tijela).
• Neobrađene bolesti i tjelesne ozljede.
• Često je bez nadzora ili se ostavlja da boravi u nesigurnim situacijama i okruženjima.
• Često kasni ili izostaje iz škole.
Emocionalno zanemarivanje može biti više ili manje otvoreno i može se očitovati čak i prije djetetova rođenja, primjerice s alkoholom, upotrebom droga, ili lošom prehranom. Emocionalno zanemarivanje određuje se kao nesposobnost uspostave pozitivne emocionalne veze s djetetom.
Upozoravajući znakovi pokašanja kod emocionalno zlostavljane djece
• Pretjerano povučen, strah ili tjeskobu ako nešto krivo napravi
• Pokazuje krajnosti u ponašanju (izuzetno popustljiv ili iznimno zahtjevna, izuzetno pasivno ili ekstremno agresivna).
• Nije blisko sa roditeljem ili skrbnikom
• Ponaša se kao odrasla osoba ili neprimjereno svojoj dobi i ponašanju koje se očekuje za tu dob (ljulja se, siše palac...)
Zanemareno dijete nije uvijek lako uočiti. Ponekad roditelj može postati fizički ili psihički nesposoban za skrb za dijete. Također alkohol ili droga mogu ozbiljno narušiti prosudbe i sposobnost za djetetov siguran odgoj.
Starija djeca ponekad ne pokazuju znakove zanemarivanja već se mire sa činjenicom i preuzimaju ulogu roditelja na sebe.
Fizičko zlostavljanje uključuje fizičko oštećenje ili ozljedu djeteta.
Ova vrsta zlostavljanja rezultira postojanjem ozljeda i znakova koji su posljedica ozljeda, a nalaze se na raznim dijelovima tijela. To su modrice od udaraca, pljuski, bacanja i štipanja; opekotine od upaljene cigarete ili grijaćih tijela, te lomovi udova. Neke vrlo ozbiljne ozljede, npr. povrede glave, kod vrlo male djece nisu odmah vidljive. Tu spadaju još izgladnjivanje djece, davanje na konzumaciju štetnih sastojaka, zatvaranje u podrum i slične prostorije.
Znakove upozorenja fizičkog zlostavljanja
• Česte ozljede ili neobjašnjive modrice ili posjekotine.
• Uvijek je oprezan i "na oprezu", kao da čeka da se dogodi nešto loše.
• Uzroci ozljeda vidljivi na tijelu (otisci pojasa, ruku, cigareta).
• Ne voli dodire, trza na nagle pokrete, ili čini se boji otići kući.
• Nosi neprikladnu odjeću da prikrije ozljede, kao što su košulje dugih rukava na vrućim danima.
Mnogi roditelji fizičko kažnjavanje opisuju kao vrstu discipline - načina da se djeca nauče ponašanju. Ali postoji velika razlika između korištenja fizičkog kažnjavanja za disciplinu i fizičkog zlostavljanja.
Fizičko zlostavljanje vs Disciplina
U fizičkog zlostavljanja, za razliku od fizičkog oblika discipline, sljedeće elemente su prisutni:
• Nepredvidivosti. Dijete nikad ne zna kakvo će biti ponašanje roditelja. Nema jasne granice i pravila. Dijete stalno pazi što će se dogoditi, nikad nije sigurano što će potaknuti fizički napad.
• Povezivanje uz ljutnju. Tjelesno uvredljiv roditelj djeluju iz bijesa i želje da se pozove na kontrolu (a nije motiviran ljubavlju da nešto nauči dijete). Ljući roditelj, intenzivnije zlostavljanje.
• Kontrola ponašanja. Roditelj fizičkim kažnjavanjem tjeraju djecu na strah te ih tako lakše mogu kontrolirati (djeca bez pogovora rade ono što oni kažu). Oni koriste fizičko zlostavljanje da "zadrže svoje dijete u skladu."
Seksualno zlostavljanje djece je posebno kompliciran oblik zlostavljanja zbog svojih slojeva krivnje i srama. Važno je prepoznati da seksualno zlostavljanje ne uključuje uvijek dodir tijela. Spolno zlostavljanje obuhvaća široki spektar aktivnosti od zajedničkog gledanja pornografskih časopisa i filmova, do promatranja odraslog pri masturbiranju ili spolno obojene igre, dodirivanja, masturbacije te oralnog, analnog i genitalnog snošaja. Odrasla osoba koristi dijete za zadovoljavanje svojih seksualnih potreba. Iako zlostavljač može biti nepoznata osoba, najstrašnije je to što se takav oblik zlostavljanja najčešće javlja od osobe koju dijete poznaje i u koga dijete ima povjerenja (najčešće bliski rođaci). Dječaci i djevojčice oboje podjednako pate od seksualnog zlostavljanja.
Česti pokazatelji zlostavljanja su:
I. Ožiljci i ugrizi po koži
- na licu, usnama, vratu, zglobovima
- na leđima, prsima, bedrima
- ozljede na oba oka ili obraza (u nezgodama obično dolazi do ozljeđivanja samo jedne strane)
- više ozljeda na okupu
- ozljede koje ostavljaju trag nekog predmeta (otisci od remena, užeta)
- na nekoliko udova
- otisci zubiju (otisci kompresije, ne trganja kao kod životinjskog ugriza)
- u različitim stadijima zacjeljivanja
- pojavljuju se redovito nakon izostanka iz škole, vikenda ili praznika
II. Razderotine na istim područjima
III. Opekotine
- u obliku pegle, od cigarete ...
- na rukama, dlanovima, leđima, prsima
- crvenilo od konopca na zglobovima, nogama, vratu
|
