Svako je dijete vrijedno i jedinstveno i ima svoje potencijale koje će moći razviti tek ako se osjeća prihvaćeno i voljeno takvo kakvo jest   


 Samopoštovanje je vrlo značajan element za uspješan i sretan život. Neka osoba može biti blagoslovena inteligencijom i talentima, ali ako joj nedostaje samopoštovanja, to može biti prepreka za postizanje uspjeha na poslu, u odnosima i zapravo u svakom području života.

Rane godine života djeteta temelj su pozitivnog samopoštovanja.

Kao roditelji, ne možemo kontrolirati sve što naše dijete vidi, čuje ili misli, a što će utjecati na stvaranje njegove ili njezine slike o samom sebi. Ali ima mnogo toga drugog što možemo učiniti. Dijete se s nama nalazi u najranijim godinama svog života; B-g nam je dao poseban dar – novo ljudsko biće, kao „praznu knjigu“. Tokom tih ranih godina, ono što ulazi u dječji um ostavlja vrlo snažan utisak. Roditeljima je stoga pružena jedinstvena prilika, koja se nikada više neće ponoviti, da utemelji „štedni račun samopoštovanja“ na kojem će dijete pohraniti mnoge pozitivne stvari u vezi sebe samog. U godinama i desetljećima koji će doći, taj će „štedni račun“ uskladiti negativna iskustva, koja su neizbježna.

Pa, kako pokloniti svom djetetu štedni račun? Kako možemo mi, kao roditelji, izgraditi samopoštovanje svoga djeteta? Evo nekoliko prijedloga:

   1. Pokažite ljubav i naklonost svom djetetu. Sve što činimo s našim djetetom, počevši od dojenačke dobi, trebalo bi biti učinjeno uz mnogo naklonosti i ljubavi. Beba s kojom se postupa s ljubavlju steći će podsvjesni osjećaj da jedovoljno vrijedna i važna da bi bila voljena.
   
2. Pohvalite svoje dijete. Dajte svom djetetu kompliment što češće možete, kad god učini nešto dobro. Kažite: „Vrlo sam ponosan/na na tebe. Ti si posebno dijete. Sviđa mi se kako si to napravio.“
   

3. Neka vaše pohvale budu vjerodostojne. Bitno je da komplimenti imaju vjerodostojnost. Pretjerane pohvale poput „Najbolji si na svijetu. Najljubaznija si osoba koja postoji.“ mogu na kraju biti kontraproduktivne. Dijete će razviti prenapuhani ego, a to će naštetiti njegovom odnosu s prijateljima, što će na kraju imati negativni efekt na njegovo ili njezino samopoštovanje
 
 4. Postavite ciljeve za svoje dijete. Cilj mora biti nešto ostvarivo – da se samo odjene, da dobije planiranu ocjenu na slijedećem testu u školi. Postavite ciljeve koji su primjereni djetetovoj dobi i mogućnostima (postavljanje nedostižnih ciljeva dovest će do negativnog efekta). Dok dijete radi na ostvarenju cilja, vodite ga čitavo vrijeme i pohvaljujte uspjehe na svakom koraku tog puta. Jednom kada dijete postigne cilj, pohvalite ga za uspjeh i osnažite njegovu sliku o sebi kao onom koji uspijeva.
 
 5. Kritizirajte postupak, ne osobu. Kada dijete učini nešto negativno, recite mu: „Ti si tako dobro i posebno dijete, ne bi se trebao baviti takvim stvarima“, umjesto da mu kažete „ti si zločest“.
 
 6. Potvrdite osjećaje svoga djeteta. Kada vaše dijete pretrpi udarac svom samopoštovanju važno je potvrditi njegove osjećaje. Na primjer, ako dijete bude povrijeđeno nekim ružnim komentarom od svog prijatelja ili nastavnika, kažite djetetu: „Da, bio si povrijeđen onime što su ti rekli“ ili „povrijedila te činjenica da te druga osoba ne voli“. Tek kada dijete osjeti da su njegovi osjećaji potvrđeni ono će vam se otvoriti da poduprete njegovo samopoštovanje, tako da mu ukažete na ljude koji ga vole i pozitivne stvari koje su drugi rekli o njemu.
 

 7. Budite ponosni na svoje dijete. Redovito se moramo prisjetiti kazati svom djetetu koliko smo sretni i ponosni da smo njegovi roditelji.
 
  8. Govorite pozitivno o svom djetetu u prisutnosti važnih ljudi u njegovom životu, kao što su to djedovi i bake, nastavnici, prijatelji, itd.
 
  9. Nikada ne uspoređujte svoje dijete s tuđim tako što ćete mu kazati „zašto nisi kao Ivan?“ Kada drugi čine takve usporedbe, uv jerite svoje dijete da je naročito i jedinstveno na svoj osobit način.
 
 10. Pobrinite se da drugi koji se bave vašim djetetom znaju koje su jake strane vašeg djeteta. Na početku školske godine, razgovarajte s nastavnicima svoga djeteta i dajte im do znanja koje su osobite sposobnosti vašeg djeteta i koja su područja u kojima se ističe, tako da nastavnik stekne pozitivno gledište prema njima i nastavi ih dalje izgrađivati.
 
 11. Redovito govorite svojoj djeci da ćete ih voljeti bezuvjetno. Kada dožive neuspjeh ili počine nešto pogrešno, sjetite im se reći „Ti si za mene osobit/a, i uvijek ću te voljeti, bez obzira što se dogodilo!“

Njegujte svoje vlastito samopoštovanje. Vi morate sebe vidjeti u pozitivnom svjetlu. Roditelji kojima nedostaje samopoštovanja imat će poteškoća odgojiti dijete s visokim  nivoom samopoštovanja. Dobar pozitivan roditelj je onaj roditelj koji zna da nije savršen ali vrednuje sebe i uvijek nastoji rasti i napredovati.

Jednom kada se formira, samopoštovanje se teško mijenja. Djeca s niskim samopoštovanjem osjećaju se neprilagođeno i boje se da će biti odbačena od njima važnih osoba. Uz to, zbog straha od daljnjeg neuspjeha često počinju izbjegavati aktivnosti koje su zahtjevne ili u kojima možda neće uspjeti. Nisko samopoštovanje snažno utječe i na stvaranje prijateljstava i odnosa s vršnjacima. Naime, djeca koja ne misle dobro o sebi teško prilaze drugima, ponovno iz straha da će biti odbačena ili ismijana, tumače znakove i poruke iz okoline kao neprijateljske pa ponekad na njih reagiraju i agresijom, što ponovno dovodi do odbacivanja i izolacije iz skupine vršnjaka.

Prepoznajmo nisko samopoštovanje

Djeca na najrazličitije načine pokazuju da imaju nisko samopoštovanje. Vrlo često nisu ni svjesna da o sebi ne misle baš najbolje, iako osjećaju da nešto nije u redu.

Uobičajeni znakovi koji nas mogu uputiti na to da dijete ima problema sa samopoštovanjem su:

    

• potreba da neprestano pobjeđuje u igrama
      varanje u igrama
      perfekcionizam
      pretjerana samokritičnost
      pretjerano hvalisanje
      davanje slatkiša, novca ili igračaka drugoj djeci, kako bi se "potkupila" prijateljstva
     privlačenje pažnje neodgovarajućim ponašanjem (glupiranje, zadirkivanje, agresivnost)
      plačljivost
      povučenost ili sramežljivost
      pretjerano ispričavanje za sve što kaže ili napravi
      strah od toga da pokuša nešto novo
      stalno traženje isprika
      prebacivanje odgovornosti ili krivnje na druge
      antisocijalno ponašanje
      nepovjerenje prema ljudima
      stalna potreba da se ugodi drugima
      nesposobnost donošenja vlastitih odluka ili izbora
     nesposobnost da kaže "neću" ili odbije nešto što ne želi.
   
• 
  

• Lako sklapa prijateljstva, uspješno se zabavlja samo ili u društvu s drugom djecom;
       Veselo je i puno energije, koju često prenosi i na drugu djecu;
       Spremno je na suradnju s vršnjacima i odraslima;
       Zna donositi odluke;
       Kreativno je;
       Sigurno je u svoje sposobnosti;
       Radi bolje i uz manji napor;
       Zadovoljnije je svojim radom;
       Očekuje uspjeh;
       Prihvaća odgovornost;
       Zna se kontrolirati;
       Nije agresivno;
       Uporno je, ne odustaje na prvoj prepreci;
       Radoznalo je, voli nove aktivnosti;
       Nije pretjerano vezano za roditelje;
       Podnosi kritiku i neuspjeh.
  
•