Zlostavljanje djece+Zaštitite djecu od pedofila!

[ovcica]

Bullying ili zlostavljanje djece od strane drugog djeteta ili djece može imati više oblika: fizički, emocionalni, verbalni, seksualni, cyberbullying ili kombinaciju navedenoga. Može uključivati jedno dijete koje zlostavlja drugo ili grupu djece koja zlostavljaju jedno dijete ili drugu grupu djece.

Na žalost, bullying je jako raširena pojava. Teško je uopće procijeniti koliko s obzirom na to da veliki broj djece nikada nikome ne ispriča što im se događa.
Također, s obzirom na to da živimo u prilično nasilnom društvu, dječje izrugivanje, gurkanje, ismijavanje ili ignoriranje odrasli rijetko vide kao nešto više od običnog dječjeg nestašluka.
Djeci pak, s obzirom na nasilje koje gledaju i slušaju svaki dan – od obiteljskih svađa do naslovnica dnevnih novina – bullying često preraste u zabavnu predstavu koju, ako nisu žrtve, sa zanimanjem i navijačkim poklicima ohrabruju.

Unatoč uvriježenom mišljenju da je zlostavljač obično dječak, i djevojčice i dječaci zlostavljaju. Razlika nije u kvantiteti već prije u načinima zlostavljanja. Djevojčice pretežno nanose emocionalnu bol verbalnim uvredama, ogovaranjem ili ignoriranjem. Dječaci su nešto "grublji", kako u verbalnom zastrašivanju tako i u fizičkim nasrtajima. Iako su neki zlostavljači veći i snažniji od žrtve, zlostavljača ima u svim veličinama i oblicima.

Nekoliko je elemenata nužno da bi moglo doći do bullyinga. To su: zlostavljač, žrtva, prilika i publika. 

Zlostavljači su najčešće djeca koja su i sama na neki način zlostavljana. Ponekad, to su djeca koja prolaze kroz životne situacije u kojima osjećaju da nemaju nikakvu kontrolu nad onim što se događa, kao što je razvod roditelja ili teška bolest roditelja. To mogu biti djeca koja imaju slabo razvijene socijalne vještine, koja doživljavaju nasilje kao uobičajeni način komunikacije kod kuće, koja ne mogu ispuniti očekivanja obitelji ili škole. Oni zlostavljaju drugu djecu kako bi se osjećali kompetentni, uspješni, da bi imali osjećaj kontrole ili sebi dali oduška zbog osjećaja bespomoćnosti. Oni smanjuju žrtvu da bi onda pored nje izgledali veliki.

Žrtva, odnosno dijete koje je izloženo većem riziku da bude zlostavljano od druge djece, najčešće ima neke od sljedećih karakteristika:

nisko samopoštovanje, nesigurnost, nerazvijene socijalne vještine, osjetljivo je, lako se rasplače i uznemiri, ima neku vidljivu različitost (debelo je, nosi naočale, ima klempave uši i sl.), ili ne zna kako se zaštititi i izboriti za sebe.

Bullying se ne može dogoditi ako nema za to prilike. Školski hodnici, igrališta i zahodi obično imaju malu ili nikakvu superviziju odraslih što ih čini posebno plodnim tlom. No, bullying se može nastaviti ili započeti i u nekom drugom okruženju: u kvartu ili u autobusu kojim se dijete vozi u školu i kući. Moderna tehnologija nudi mnoge prilike za zloupotrebu šireći tako mogućnosti zlostavljaču da proganja svoju žrtvu gdje god ona bila.

Bullying obično uključuje i publiku.
Publika može odigrati ključnu ulogu u zlostavljanju. Vrlo često publika reagira na zlostavljanje smijehom i pažnjom, podupirući tako nasilnika i ohrabrujući nasilje.
 Mnogi se ipak, unatoč tome što se smiju, u sebi osjećaju loše i teško im je gledati zlostavljanje. No, kako se boje istupiti iz gomile i time riskirati da i sami postanu žrtva, šute i igraju ulogu koju procjenjuju da je sigurnija.
Rijetka su, ali postoje, ona hrabra djeca koja preuzmu inicijativu i pokažu zlostavljaču da to što radi uopće nije zabavno. Najbolja prevencija i najmoćnije oružje u borbi protiv bullyinga leži upravo u tome da publika preuzme kontrolu i spriječi zlostavljanje. Jedno hrabro dijete je malo, i može nastradati, ali grupu hrabre djece nitko ne može zaustaviti.
Zlostavljač i žrtva su zarobljeni u zlostavljanju. Žrtva bi htjela promijeniti situaciju ali ne može jer je žrtva. Zlostavljač se može promijeniti, ali neće, jer izvlači neku čudnu nagradu iz maltretiranja drugih. Ali publika je stvarno moćna. Kako se postavi publika, tako će se razvijati situacija. Odluči li publika da zlostavljanje nije "cool", zlostavljač će najvjerojatnije prestati i povući se. U nekim je školama bullying stavljen pod kontrolu upravo djelovanjem na publiku, bez da se utjecalo niti na žrtvu niti na zlostavljača.
 Najbolje strategije publike su: ignoriranje, zbunjivanje zlostavljača odvlačenjem pažnje, pažljivo konfrontiranje zlostavljača s činjenicom da to što radi nije nikome zabavno, započinjanje diskusije u razredu o tome kako spriječiti bullying u svom razredu i u svojoj školi.

Bullying nije dječja igra

Djeca se često šale ili komuniciraju na načine koji uključuju ruganje ili gurkanje.
Za razliku od dječje igre, u kojoj su dvije strane ravnopravne, ili se nadmoć izmjenjuje od situacije do situacije, bullying uključuje neravnotežu moći u kojoj je zlostavljač uvijek i stalno nadmoćan.
Isto tako, kod dječje igre emocionalni ton se izmjenjuje od smijeha do ljutnje, no zadržava blagi intenzitet. Bullying uključuje trajnu i vrlo često intezivnu uznemirenost, bespomoćnost i patnju žrtve, dok je zlostavljač obično hladan, okrutan i kontrolira situaciju.

Bullying nije nasilni napad

Bullying se razlikuje od nasilnog napada na više načina. Prvo, u napadu se obično koriste šake, noževi i drugo oružje dok je kod bullyinga najčešće više izraženo emocionalno, a manje fizičko nasilje.
 Obično se radi o blažim oblicima fizičkih napada, najviše o naguravanju, prijetnjama nasiljem, uzimanju stvari i šamaranju.
 Drugo, nasilni napad događa se najčešće samo jedan puta, dok bullying traje i ponavlja se. Čak i dok nema izrugivanja ili drugih oblika bullyinga, žrtva strepi svaki dan očekujući nove nalete agresije.To nalikuje strahu vojnika na ratištu: i kada je zatišje osoba je napeta i stalno na oprezu.
Taj strah postaje sastavni dio života, a uloga žrtve sastavni dio osobnosti. Nasilni napad je vrlo nalik oluji, i obično uključuje ozbiljne ozljede. Takvih je primjera nekoliko svako malo diljem Hrvatske, o čemu čitamo u medijima. No, ozlijeđena, napadnuta djeca najčešće dobiju puno suosjećanja i pažnje, što pomogne u zacijeljivanju i onih unutarnjih, nevidljivih rana. Svi oko žrtve ogorčeni su na napadača i napadač bude javno osuđen zbog takvog ponašanja. Bullying je kao kišica, koja pada i pada sitnim kapima i čini se kao da neće nikada stati. Žrtva se osjeća progonjeno svaki dan, polako gubi snagu i ponekad trajno mijenja svoju osobnost i način na koji vidi sebe i svijet oko sebe. Odrasli koji nisu imali iskustvo napada ili bullyinga obično smatraju da je napad puno teži, zbog težih fizičkih ozljeda koje ga prate. Djeca koja su bila izložena bullyingu znaju da je to gore od napada. Napadnuta djeca završe u bolnici okružena ljudima koji brinu, paze i nježni su. Napadač završi u rukama policije i pravosuđa. Djeca koja su izložena bullyingu, s teškim emocionalnim ozljedama, završe obično sami u svojoj sobi ili na psihoterapiji. A napadači budu "face".

 Moje dijete je žrtva. Što mogu učiniti?

Ako saznate da je vaše dijete zlostavljano od strane drugog djeteta ili djece, možda ćete odmah htjeti zaštititi svoje dijete i konfrontirati se sa zlostavljačem i njegovim roditeljima. Možda će vam biti neugodno i željeti ćete da vaše dijete osnaži i uzvrati zlostavljaču. Možda ćete se i sami osjećati bespomoćno. Niti jedan od ovih načina neće pomoći vašem djetetu. Što može pomoći?

Pokušajte prikupiti što je moguće više informacija o tome što se događa. Izbjegavajte okrivljavanje kako zlostavljača tako i vašeg djeteta. Razmotrite pažljivo ponašanje vašeg djeteta i njegov stil ponašanja. Ako razmišljate o tome da razgovarate s roditeljima zlostavljača, upamtite da će oni vjerojatno reagirati defenzivno, nastojeći obraniti kako svoje dijete tako i sliku vlastite obitelji. Vaš cilj treba biti da sva djeca imaju sigurno i poticajno okruženje, a ne da potpalite vatru.

Slušajte svoje dijete. Zlostavljano se dijete srami toga što mu se događa i teško o tome govori. Osjeća da bi trebalo nešto poduzeti, a ne zna kako. Osjeća da nešto s njim nije u redu ako su baš njega izabrali za iživljavanje. Radite uvijek na odnosu s vašim djetetom, na razvijanju komunikacije, budite otvoreni za razgovor i pažljivi kada slušate. Već sama činjenica da je vaše dijete progovorilo o problemu i vidjelo na vama da vam je stalo može pomoći. Nemojte nikako zaboraviti da unatoč tome što ćete se osjećati i sami žalosno, povrijeđeno i ljutito, ovaj problem zahtijeva od vas hladnu glavu i razumno ponašanje. Ne opterećujte vaše dijete vlastitim emocionalnim stanjem. Vaše dijete ima već dovoljno svojih patnji.

Objasnite djetetu da neka djeca imaju problema sa sobom jer su možda i sami žrtve nasilja kod kuće ili se s niskim samopoštovanjem, nezadovoljstvom i vlastitim strahovima nose na neprikladan način. Pomognite djetetu da shvati da zlostavljač nije velik i moćan koliko mu se to čini. Ispričajte priču o lavu i zečiću. Pravi lav ne ide okolo napadajući bezrazložno i strašeći druge životinje. Njegova pojava je dovoljna da druge životinje znaju koliko je snažan i moćan. Prerušenog lava, koji je u stvari zečić, prepoznajemo po tome što je prerušen u agresivnog, bešćutnog lava koji mora stalno strašiti i rikati da se ne bi prepoznalo da se u tom kostimu zapravo krije prestrašeni zeko. Pomognite svom djetetu da nauči razlikovati pravog lava od prerušenog zečića.

Sa svojim djetetom razgovarajte o načinima kako se zaštiti od zlostavljača.
Razgovarajte o tome kako odgovoriti na zlostavljanje. Na primjer:
• ne reagiraj, ignoriraj zlostavljača, otiđi iz situacije, potraži pomoć ako vidiš da je potrebno
• složi se sa zlostavljačem, kaži: "Imaš pravo", i otiđi

Kako bi uvježbali zaštitne strategije možete igrati s djetetom igru uloga. Najbolje je proći cijelu situaciju i pomoći djetetu da vježba i tako zapamti načine na koje će reagirati. Naglasite koliko je važno da ne pokaže da ga zlostavljanje ljuti i uznemirava jer to "hrani" zlostavljača. To je upravo ono što zlostavljač želi postići. Razgovarajte s djetetom o tehnikama zaštite, kao što je na primjer da bude uvijek u grupi s drugom djecom, napravite listu prijatelja ili kolega iz razreda s kojima bi moglo biti u grupi. Zlostavljač neće tako lako napasti ako je "publika" netolerantna na nasilje i ne smatra ga uopće zabavnim. Također, upozorite dijete da ne ulazi ni u kakve kontakte sa zlostavljačem. Ne potičite dijete na uzvraćanje udarca ili smišljanje osvete po sistemu "oko za oko, zub za zub". Uzvraćanje agresijom na agresiju zove se rat, a u ratu se mogu dogoditi ozbiljna stradanja i teško je kontrolirati situaciju. To je nešto što ne želite ni vi niti vaše dijete. I ne uzimajte ovaj problem osobno. Problemi djeteta koje zlostavlja su uzrok problema, a ne vi i vaše dijete. Ako problem ne možete riješiti sami, potražite stručnu pomoć.

Naravno, ponekad će situacija zahtijevati i vašu intervenciju, pogotovo ako se radi o upornom zlostavljanju koje je iscrpilo i vaše dijete i vas. U tom slučaju obratite se školi, razgovarajte s razrednikom, školskim psihologom ili ravnateljem škole. U ekstremnim slučajevima možda će biti potrebno obratiti se i policiji. Sigurnost djece treba biti prioritet i briga svih odraslih osoba. Razgovor s roditeljima djeteta zlostavljača najbolje je obaviti uz prisutnost školskog psihologa koji može pomoći u moderiranju razgovora i kontroli ponašanja svih prisutnih. Ukoliko ne naiđete na razumijevanje i brigu od strane odraslih osoba zaduženih za sigurnost djece u školi koju vaše dijete pohađa, razmislite o tome da prebacite dijete u školu u kojoj je borba protiv nasilja visoko na listi prioriteta. Ne zaboravite da je to velika odluka i promjena koja će dodatno iscrpiti vaše dijete, pa se prije ipak posavjetujte s psihologom.

Razgovarajte s djetetom o bullyingu čak i ako uopće ne slutite da bi se takvo što moglo njemu događati. To će poslati važnu poruku vašem djetetu o tome da vi znate što je to i da takvo ponašanje osuđujete, da se to događa i drugoj djeci, i da žrtva nije kriva. Također, čak i ako vaše dijete nikada ne bude žrtva, možete pomoći da ono bude dio "publike" koja će svojom netolerancijom na nasilje i izgrađenim stavovima o štetnosti bullyinga pomoći djeci žrtvama.

Moje dijete je bully

Pozvali su vas iz škole na razgovor tijekom kojeg saznate da je vaše dijete zlostavljač. To može biti prilično šokantna vijest. Važno je da unatoč tome pokušate ostati pribrani i ne negirate problem jer će to pogoršati stvari. Ako je vaše dijete zlostavljač, ono hitno treba vašu pomoć. Nikada sretan čovjek nema potrebu biti loš prema drugim ljudima. Ako vaše dijete zlostavlja drugu djecu sasvim je sigurno da imate nesretno dijete, koje vas treba. Isto tako nemojte misliti da bi vi znali da vaše dijete ima problema. Djeca zlostavljači neće roditeljima pričati o svojim "aktivnostima", kao niti o svojim lošim stanjima koji su ga doveli do takvog ponašanja. Da bi shvatili zašto vaše dijete povrjeđuje druge možda ćete trebati pomoć psihologa. Iako neka djeca zlostavljači nemaju obiteljskih problema, dobro bi bilo da razmislite o tome što vaše dijete uči o nasilju kod kuće. Kakvo je vaše ponašanje i stavovi i kakva je vaša komunikacija s djetetom? Dijete koje je izloženo izrugivanju od strane braće ili roditelja može ispoljavati agresivno ponašanje izvan kuće. Djeca koja gledaju nasilje ili ga i sami trpe uče da "jači tlači" pa će svoju bol prenijeti u agresivnu kontrolu onih koje vide slabijima od sebe. Osim što se trebate truditi da atmosfera u vaša četiri zida bude sigurna od nasilja postoje još neki načini kako možete pomoći vašem djetetu da prestane sa zlostavljanjem. Razgovarajte s djetetom o tome da je zlostavljanje ozbiljan problem koji vi nećete tolerirati. Potražite zajedno s djetetom razloge zašto je zlostavljanje loše i kako se osjeća žrtva zlostavljanja. Naglasite da kada zlostavlja drugu djecu zapravo ostavlja loš dojam i govori o sebi ružne stvari. Objasnite da su zlostavljači mahom nesretni, nesigurni ljudi. Naučite vaše dijete kako efikasnije rješavati sukobe i probleme kao i važnost tolerancije. Nagradite dijete kada vidite da se trudi i reagira nenasilno. Ne oklijevajte potražiti stručnu pomoć.

Kolika je važnost vaše otvorenosti da čujete problem i vaše odlučnosti i upornosti da ga riješite, najbolje govori podatak da mnoga djeca koja su zlostavljala drugu djecu u osnovnoj školi imaju ozbiljnih problema sa zakonom i policijski dosje do 30. godine. Neki nikada ne završe školu.

Cyberbullying

Cyberbullying je relativno nova pojava koja je izrasla iz prilika koje otvara moderna tehnologija. Internet je otvorio zlostavljačima mogućnost za uznemiravanje putem e-maila, chata ili blogova. Mobiteli mogu poslužiti za snimanje, slanje uvredljivih sms-ova ili pozivanja, a sve s ciljem uznemiravanja žrtve, u svako doba, na svakom mjestu, velikom brzinom. Namjera je znači ista, problem je u temeljima isti, ali je domet veći. Za žrtvu to može značiti da se čak i u svoja četiri zida, kao i bilo gdje drugdje, neprestano osjeća nesigurno i prestrašeno. Također, ono što je nekada za žrtvu bila sramota koja je živjela u učionici i hodnicima škole, s modernom tehnologijom postalo je javna sramota, dostupna svima i odmah.

[Karlova mama]

Mislim da se o ovom problemu premalo pise i razgovara
Odlican tekst bravo Ovcice

[natalija]

DANAS SAM DOZIVJELA DA JE JEDNA MAMA NAZVALA I ZALILA SE NA MOG SINA JER JE UDARIO NJENU KCER, INACE ON JE U DOBRIM ODNOSIMA S NJOM I MI SE INACE DRUZIMO. SVA SAM U PANICI KAJ SE DOGADA S NJIM? IMA JEDNU PROBLEMATICNU CURU U RAZREDU I DOSTA SE DRUZI S NJOM A ONA JE TAKO ZBUNJENA SAMA SA SOBOM DA JE CAK POKUSALA SAMOUBOJSTVO TJ POPILA JE NEKE TABLETE. NEZNAM KAJ DA RADIM AKO MI NETKO MOZE DATI NEKI SAVJET PUNO BI MI POMOGLO.

[DaNy]

Draga natalija    dobro nam došla 
vidim da si nova na našem forumu pa bi bilo lijepo da nam se malo predstaviš, da te i ostale forumašice mogu pozdraviti i zaželjeti dobrodošlicu 
http://bebe-i-mi.com/forum/index.php/board,6.0.html

A što se tiče tvog problema, ne znam koliko je godina tvoj sin, al svakako bi trebalo ćuti i jednu i drugu stranu, upozoriti ga da se na takav naćin problemi ne riješevaju, saznati zbog čega je reagirao na takav naćin, razgovarati sa nastavnicima u školi u vezi te druge problematične djevojčice, možda i njezine roditelje pozvati u školu na sastanak ako se ispostavi da ona i njeno ponašanje loše utjeću na drugu djecu, dalje su tu ravanatelji, psiholozi koji će reći svoje mišljenje o djeci i poduzeti neke mjere kako bi se u buduće takvi izgredi spriječili, a i pomogli djetetu sa problemima.
Nisam baš neki stručnjak za takve probleme, al eto bar je to ono prvo što bih ja učinila, jer najgore je zatvoriti oći pred problemom,
to može ispasti da mu se odobrava takvo ponašanje, dakle razgovor definitivno je ključan u rješavanju problema,
a možda i neka kazna da se zna da ga ipak očekuju neke sankcije ako se bude i ubuduće tako ponašao.

PS. molim te u postovima koristi mala slova, piše ti sve u pravilima foruma 

[stella]

Jesu li vam djeca /bila/ žrtve bullinga?

[neli]

nemogu reć baš da je bio žrtva, al desilo se par puta u parkiću da malo veća djeca pokušaju ga gurnut, ili mu nedaju na tobogan, i slično..... neznam šta im je... jel to ljubomora il koji vrag... al zato sam ja uvijek u blizini da ga obranim, ako neko dijete i pretjera, očitam mu bukvicu i steram ga dalje.... jednom sam čak jednog malca odvela mami, jer je htio nikulo uoporno gurnut s ljuljačke.... poludjela sam, al doslovno.... a mali je bio bar nekih 7-8 godina, a moj oko godinu i pol.... odvela sam ga mami i rekla joj o čemu se radi, iako je ona to i vidjela, al baš i nije nešto reagirala..... posljenam se mali više nije približio 

neznam šta dođe toj djeci u glavu da moraju bit takva 

[Ijena]

Negdje sam pisala da je jednom mali u parku Piu udario nekoliko puta po glavi iz čista mira...ajme tlak mi je skočio u sekundi, očitala sam djetetu bukvicu, došla je i mama i njoj sam rekla neke stvari  Poslije toga više nismo imali problema...iako mislim da Pia ne bi ni sitgla odreagirati jer bi ja skočila ko tigar 

[neli]

sjećam se ijena, ako je to onda kad smo skupa bile u parkiću... ajme kako nevolim takvu djecu  ne kužim čemu to? al još gore mi je kad roditelji to vide i ne reagiraju... 

[unicorn]

Mi uglavnom nismo za sad imali problema s tim, iako se dogodilo da je jedanput istresao lopaticu pijeska jednom klincu malo manjem od njega na glavu, jooooooj, da smo bili doma izderala bi se iz svega glasa zbog toga, ali bili smo u parku i skočila samm odmah i jako strogo ga špotala, dok sam dečkiću skidala pijesak sa kose, a teti koja ga je čuvala se ispričavala    i nikad se nije ponovilo
no ne smatram to i nekakvo naguravanje ili natezanje oko igračaka bullyingom, kada se odvija među djecom, nego baš kad neko dođe i tlači namjerno neko dijete, onda bi skočila i reagirala na to dijete samo tako, bojim se što će biti kad krene u vrtić i školu jednog dana  
I moje je mišljenje da je bullying rezultat kućnog odgoja i ništa više, jer dijete koje se uči poštivanju drugih, ljubavi i lijepim stvarima nema razloga samo od sebe postati zlostavljačem  

[neli]

a što se vrtića tič, nije nikada bilo problema, bar koliko ja znam    valjda bi mi tete rekle    tamo je stvarno bilo super, i sa većim klincima, i sa manjom grupo 

[stella]

Zlostavljanje djece je više od modrica i slomljenih kostiju. 

Zlostavljači djece su gotovo jednako muškarci i žene. Brojni su razlozi zašto su djeca zlostavljanja: nedostatak pomoći roditelju koji je bez bračnog partnera, siromaštvo, stres, premladi roditelji te očevi i majke koji nisu doživjeli mnogo ljubavi ni od svojih roditelja.

Zlostavljanje djece vrlo je težak problem koji uzrokuje brojne teške posljedice na njihov razvoj. Izloženost djeteta fizičkom, emocionalnom ili seksualnom zlostavljanju predstavlja traumatsko iskustvo koje ostavlja duboke ožiljke

Dok je fizičko zlostavljanje možda najvidljiviji znak, druge vrste zlostavljanja, kao što su emocionalno zlostavljanje ili zanemarivanje djeteta, mogu ostaviti dubok i trajan ožiljak.  Neki znakovi zlostavljanja su suptilniji od drugih.  Ako se zlostavljanoj djeci ranije pruži pomoć, veće su šanse da se oporavi od zlostavljanja i da se ciklus traume ne produžuje. 


Mitovi i činjenice o zlostavljanju i zanemarivanju djece

 Mit # 1: Kada govorimo o zlostavljanju onda mislimo o nasilnom činu (udarac, bacanje...).

 Činjenica: Fizičko zlostavljanje je samo jedna vrsta zlostavljanja djece.  Zanemarivanje i emocionalno zlostavljanje može biti jednako štetna (mada u tom slučaju ljudi rijetko reagiraju).
 
 MIT # 2: Samo loši ljudi zlostavljaju svoje dijete.
 
 Činjenica: Iako je lako reći da je samo "loši ljudi" zlostavljaju svoje djete, to nije uvijek tako.  Nisu svi zlostavljači namjerno naštetili svojoj djeci.  Mnogi su žrtve zlostavljanja, i ne znaju na koji drugi način da budu roditelji.  Ostali se mogu boriti s problemima mentalnog zdravlja ili drugim "problemima".
 
 Mit # 3: Zlostavljanje djece ne događa u "dobroj" obitelji.
 
Činjenica: Zlostavljanje djece se ne događa samo u siromašnim obiteljima ili lošem susjedstvu.  To prelazi sve rasne, ekonomske i kulturne linije.  Ponekad, obitelji koje izgledaju kao da imaju sve izvana skrivaju različitih priča iza zatvorenih vrata.
 
Mit # 4: Većina zlostavljača djece su stranci.

 Činjenica: Većina zlostavljača su članovi obitelji ili drugi bliski obitelji
 
Mit # 5: Zlostavljana djeca kad odrastu uvijek postanu zlostavljači.
 
Činjenica: Istina je da je velika vjerojatnost da će zlostavljana djeca postati zlostavljači, nesvjesno ponavljajući ono što su doživjeli kao djeca.  S druge strane, mnogi odrasli koji su preživjeli zlostavljanja kao djeca imaju jaku motivaciju kako bi zaštitili svoju djecu od onoga kroz što su oni prošli (te tako postaju odlični roditelji).

 
Emocionalno zlostavljanje može ozbiljno oštetiti mentalno zdravlje djeteta ili društvenog razvoja, ostavljajući cjeloživotne psihološke ožiljke. 

Ozljede nisu vidljive, ali posljedice mogu biti teže nego u ikoje druge vrste zlostavljanja.. Roditelj ne iskazuje ljubav i pažnju svojoj djeci, pa djeca počinju smatrati da niti ne zaslužuju ljubav, ne razvijaju samopouzdanje i samopoštovanje. Pripisuju im loše osobine i odbacuju ih na različite načine: neprimjećivanjem, ismijavanjem, smatranjem da su izvor teškoća svojim roditeljima. Djeci se prijeti, kažnjava ih se i napušta. Djeca mogu svjedočiti i nasilju između roditelja. Takva djeca žive u tjeskobi i troše svoje snage na brigu o sebi a i o svojim roditeljima. Često moraju preuzeti odgovornost u situacijama kojima još nisu dorasla.

Psihičko zlostavljanje odvija se redovito verbalnim putem, počevši od „obične“ primjedbe: „Od tebe nikada poštenog čovjeka!“ do bezličnoga dovođenja u pitanje same egzistencije djeteta: „Kamo sreće da se nikada nisi ni rodio!“
Daljni oblik psihičkoga zlostavljanja odnosi se na zapostavljanje, nebrigu, pa i napuštanje djeteta usljed njegovih životnih potreba kao što su: ishrana, njega, roditeljska briga za zdravlje, nadzor, zaštita, poticaji, odgovornost za djetetov sveukupni duševni, tjelesni, socijalni razvoj.

Posljedice mogu biti vidljive na jednome od sljedećih polja: problemi učenja (manjak koncentracije, napetost, uznemirenost); nesposobnost uspostavljanja međuljudskih odnosa; neprimjereno ponašanje u običnim situacijama; opće depresivno raspoloženje, nezadovoljstvo; učestale psihosomatske tegobe.

Zanemarivanje predstavlja pasivnost, propuste i nebrigu uslijed koji dolazi do nezadovoljavanja djetetovih osnovnih potreba u pogledu odgovarajuće hrane, odjeće, grijanja, medicinske skrbi i školovanja. To obuhvaća i ostavljanje djece koja se ne mogu samostalno brinuti o sebi, samih i bez odgovarajućeg nadzora kod kuće.

Znakovi upozorenja kod zanemarene djece
 
• Odjeća je istrošena, prljava  ili neprikladna za vrijeme.
• Loša higijena (ne kupa se, neoprana kosa, zamjetljiv miris tijela).
• Neobrađene bolesti i tjelesne ozljede.
• Često je bez nadzora ili se ostavlja da boravi u nesigurnim situacijama i okruženjima.
• Često kasni ili izostaje iz škole.

Emocionalno zanemarivanje može biti više ili manje otvoreno i može se očitovati čak i prije djetetova rođenja, primjerice s alkoholom, upotrebom droga, ili lošom prehranom. Emocionalno zanemarivanje određuje se kao nesposobnost uspostave pozitivne emocionalne veze s djetetom.

 Upozoravajući znakovi pokašanja kod emocionalno zlostavljane djece

•  Pretjerano povučen, strah ili tjeskobu ako nešto krivo napravi
•  Pokazuje krajnosti u ponašanju (izuzetno popustljiv ili iznimno zahtjevna, izuzetno pasivno ili ekstremno agresivna).
•  Nije blisko sa roditeljem ili skrbnikom
•  Ponaša se kao odrasla osoba ili neprimjereno svojoj dobi i ponašanju koje se očekuje za tu dob (ljulja se, siše palac...)

Zanemareno dijete nije uvijek lako uočiti.  Ponekad roditelj može postati fizički ili psihički nesposoban za skrb za dijete.  Također alkohol ili droga mogu ozbiljno narušiti prosudbe i sposobnost za djetetov siguran odgoj.
Starija djeca ponekad ne pokazuju znakove zanemarivanja već se mire sa činjenicom i preuzimaju ulogu roditelja na sebe.   

Fizičko zlostavljanje uključuje fizičko oštećenje ili ozljedu djeteta.   
Ova vrsta zlostavljanja rezultira postojanjem ozljeda i znakova koji su posljedica ozljeda, a nalaze se na raznim dijelovima tijela. To su modrice od udaraca, pljuski, bacanja i štipanja; opekotine od upaljene cigarete ili grijaćih tijela, te lomovi udova. Neke vrlo ozbiljne ozljede, npr. povrede glave, kod vrlo male djece nisu odmah vidljive. Tu spadaju još izgladnjivanje djece, davanje na konzumaciju štetnih sastojaka, zatvaranje u podrum i slične prostorije.

Znakove upozorenja fizičkog zlostavljanja
 
• Česte ozljede ili neobjašnjive modrice ili posjekotine.
• Uvijek je oprezan i "na oprezu", kao da čeka da se dogodi nešto loše.
• Uzroci ozljeda vidljivi na tijelu (otisci pojasa, ruku, cigareta).
• Ne voli dodire, trza na nagle pokrete, ili čini se boji otići kući.
• Nosi neprikladnu odjeću da prikrije ozljede, kao što su košulje dugih rukava na vrućim danima.

Mnogi roditelji fizičko kažnjavanje opisuju kao vrstu discipline - načina da se djeca nauče ponašanju.  Ali postoji velika razlika između korištenja fizičkog kažnjavanja za disciplinu i fizičkog zlostavljanja. 

Fizičko zlostavljanje vs Disciplina

U fizičkog zlostavljanja, za razliku od fizičkog oblika discipline, sljedeće elemente su prisutni:
 
• Nepredvidivosti. Dijete nikad ne zna kakvo će biti ponašanje roditelja.  Nema jasne granice i pravila.  Dijete stalno pazi što će se dogoditi, nikad nije sigurano što će potaknuti fizički napad.
• Povezivanje uz ljutnju. Tjelesno uvredljiv roditelj djeluju iz bijesa i želje da se pozove na kontrolu (a nije motiviran ljubavlju da nešto nauči dijete).  Ljući roditelj, intenzivnije zlostavljanje.
• Kontrola ponašanja. Roditelj fizičkim kažnjavanjem tjeraju djecu na strah te ih tako lakše mogu kontrolirati (djeca bez pogovora rade ono što oni kažu). Oni koriste fizičko zlostavljanje da "zadrže svoje dijete u skladu." 

Seksualno zlostavljanje djece je posebno kompliciran oblik zlostavljanja zbog svojih slojeva krivnje i srama.  Važno je prepoznati da seksualno zlostavljanje ne uključuje uvijek dodir tijela.  Spolno zlostavljanje obuhvaća široki spektar aktivnosti od zajedničkog gledanja pornografskih časopisa i filmova, do promatranja odraslog pri masturbiranju ili spolno obojene igre, dodirivanja, masturbacije te oralnog, analnog i genitalnog snošaja. Odrasla osoba koristi dijete za zadovoljavanje svojih seksualnih potreba. Iako zlostavljač može biti nepoznata osoba, najstrašnije je to što se takav oblik zlostavljanja najčešće  javlja od osobe koju dijete poznaje i u koga dijete ima povjerenja (najčešće bliski rođaci). Dječaci i djevojčice oboje podjednako  pate od seksualnog zlostavljanja.




Česti pokazatelji zlostavljanja su:
 
I. Ožiljci i ugrizi po koži
- na licu, usnama, vratu, zglobovima
- na leđima, prsima, bedrima
- ozljede na oba oka ili obraza (u nezgodama obično dolazi do ozljeđivanja samo jedne strane)
- više ozljeda na okupu
- ozljede koje ostavljaju trag nekog predmeta (otisci od remena, užeta)
- na nekoliko udova
- otisci zubiju (otisci kompresije, ne trganja kao kod životinjskog ugriza)
- u različitim stadijima zacjeljivanja
- pojavljuju se redovito nakon izostanka iz škole, vikenda ili praznika

II. Razderotine na istim područjima

III. Opekotine
- u obliku pegle, od cigarete ...
- na rukama, dlanovima, leđima, prsima
- crvenilo od konopca na zglobovima, nogama, vratu

 
 

[neli]

odlična tema stella, baš dobro da si ovo stavila.... 

[boa]

stella 

[marina budimir]

odlična tema 

[anea]

pohvaljujem tekst 

mnogi zlostavljaci nisu ni svjesni problema, cesto isfrustrirani svojim slabostima; neznatni djecji despet pretvara ih u monstrume

koji sebe ne vide u ogledalu, mnogi takvi slucajevi skriveni su u nasoj okolini.

[dolph]

   stella, osobito se osvrćem na dio:

Znakovi upozorenja kod zanemarene djece
 
• Odjeća je istrošena, prljava  ili neprikladna za vrijeme.
• Loša higijena (ne kupa se, neoprana kosa, zamjetljiv miris tijela).
• Neobrađene bolesti i tjelesne ozljede.
• Često je bez nadzora ili se ostavlja da boravi u nesigurnim situacijama i okruženjima.
• Često kasni ili izostaje iz škole.


na žalost, takvih je slučajeva jako puno, a ne prepoznajemo ih kao zlostavljanje,.....

[Ijena]

Jako dobar tekst 

I postavila bih pitanje...
Kome se obratiti kad primjetite da se dijete zlostavlja?
Kako i koje institucije reagiraju?

[stella]

Ako primjetite zlostavljanje slučaj prijavite:

- policiji
- centru za socijalnu skrb
- dječjoj pravobraniteljici http://www.dijete.hr/
- centru za nestalu i zlostavljanu djecu http://www.cnzd.org/site/index.php?option=com_contact&view=contact&id=1&Itemid=55

[boa]

    Mnogu djecu danas prati maltretiranje od nasilnika. Jako tužno, ali nažalost istinito. Mnoga djeca zlostavljaju drugu djecu zbog posljedica neke vrste depresije, jer okruženje u kojem danas živimo je relativno depresivno kako za nas odrasle tako i za djecu, što se na svakog pojedinca odražava drugacije. Stoga je potrebno prije poćetka školske godine ućiniti sljedeće:


1.   Prije nego djete uopće krene u školu ili ako je u pitanju viši razred, prije poćetka same školske godine potrebno je da vi kao roditelji, sjednete i razgovarate sa svojim djetetom.
Za neke roditelje to će mozda biti tesko iz razloga jer ce imati dojam da ih dijete uopce ne sluša. Ali jedno je sigurno ; to dijete vas sigurno pozorno slusa i prati, bez obzira kakav dojam vi stekli. Ako se i dogodi da vas dijete ne sluša, ćuti će i zapamtiti makar mali dio koji mu može biti od pomoći ako se nađe u situaciji kada mu je vaš svaki savjet potreban.
2. Kada ste posjeli dijete da razgovarate s njime, objasnite mu kakva mu potncijalna opasnost prijeti od nasilnika a isto tako mu objasnite zašto neka djeca to čine. Objasnite mu da ima jako puno djece koja su zlostavljana u školi, objasnite mu sta je to bullyng iliti zlostavljanje kako bi znali i sami prepoznati ako ih netko zlostavlja.

 

Oblici bullynga : kada nasilna djeca tjeraj drugu djecu da rade nešto što ne žele što ukljućuje ; uzimanje droge, vandalizam, vrijeđanje i svađa s profesorima, raznorazni prekršaji, sex itd.
                                   kada nasilna djeca govore ružne stvari o drugoj djeci, uzimaju im novac, tuku ih bez razloga, otimaju im stvari itd...


3. Potaknite dijete kada krene u školu da se bez ustrućavanja obrati profesoru ili bilo kojoj odrasloj osobi ako dijete smatra da je žrtva zostavljanja. Recite mu da ako šuti o takvim stvarima , ako ne govori nikome da ga netko zlostavlja, zlostavljanje ce se nastaviti iz dana u dan, iz tjedna u tjedan ....

4. Razgovarajte s djetetom svaki dan kad dođe iz škole; pitajte ga kako je bilo u školi, jel bilo kakvih ocijena ..... Izdvojite nekoliko trenutaka za razgovor sa svojim djetetom nakon škole. To je ono najvažnije što možete ućiniti. Djeca kojoj nije posvećeno dovoljno pažnje tokom skolovanja mogu imati lose ocijene i upasti u losa društva.

5. Raspitajte se malo ko su mu prijatelji, istražite kakvi su ti prijatelji, pokušajte odgonetnuti rade li ta djeca ono sto je dobro ili rade nešto loše.  Ponekad vaše dijete može imati prijatelja koji je nasilnik i koji moze od vaseg dijeteta napraviti nasilnika, stoga je vrlo važno da vaše dijete držite podalje od takve djece i takvog društva.

Roditelji : VOLITE SVOJU DJECU !



Zašto djeca zlostavljaju???

1. Da bi sebe ućinili popularnim
2. Da bi ismijaval dugu djecu
3. Da zaborave svoje vlastite nedostatke
4. Da sakriju strah od nepoznatog

Na koji naćin djeca zlostavljaju:

1. Upućuju oštre i prijeteće poglede manje hrabroj djeci
2. Oponašaj drugu djecu
3. Guraju i tuku drugu djecu
4. Fizičko maltretiranje
5. verbalno


   *nasilno ponašanje može biti vrlo suptilno i u većini slućajeva profesori to ne primjete

Posljedice zostavljanja:

1. Izolacija od društva
2. Manjak samopouzdanja
3. Depresija
4. Strah od škole
5. Agresija
6. Pomišljanje na suicid, pokusaj suicida ili suicid


Zasto djeca u većini slućajeva ne kažu nikom??

1. Zbog neuodnosti jer se nisu sposobni obraniti

2. Žele zaštiti roditelje od patnje
3. Strahuju da im nitko neće vjerovati
4. Strahuju da ce se stanje pogoršati ako nekom kažu


Što mogu roditelji ućiniti da zaštite djecu?

1. Ne ignorirajte problem
2. Edukacija, edukacija, edukacija
3. Komunicirajte s vašom djecom
4. Zabavljajte se s djecom kad god je moguće
5. Potaknite ih da imaju povjrenja u vas i profesore u školi
6. Slušajte svoje djete i ne ignorirajte promjene na vašem djetetu

[MonaLissa]

Tko su pedofili??

-Pedofil može izgledati savršeno perspektivno i dobroćudno. Oni su vrlo lukavi i pametni i pokušat ce sve da steknu vaše povjerenje tako da im vjerujete i spremni ste ostaviti dijete nasamo s njime.
-Pedofli ne moraju nužno izgledati prljavo, neuredno ili se ponasati čudno ... djeluju sasvim normalno i ponašaju se kao i svi drugi ljudi.
-pedofil može biti bilo tko- siromašan ili bogat čovjek, vjernik ili nevjernik, fakultetski obrazoan ili nekvalificiran...
-većina otkrivenih pedofila su muškraci iako postoje i žene koje seksualno zlostavljaju djecu
-66% podefila su poznanici djece ili njihovih roditelja a 34% su stranci

Što pedofili najčešće rade i govore:

-Pedofili su jako dobri u stvaranju povjerenja nekog djeteta. Ponude im učenje sviranja nekog instrumenta, pomoć pri vježbanju neke sportske aktivnosti ili da ih poduće nekakvoj igrici i sl.
Izvode djecu van, na izlete, donose im poklone, daju im novac, titraju im i na taj naćin pridobiju njihovo povjerenje.
-48% pdofila pronašlo je žrtve radeći kao babysiter

Pedofili pronalaze žrtve najćešće na mjestima gdje djeca najviše vole ići, kao što je:
-škola
-trgovački centri
-parkovi i dječja igrališta
-bazeni
Budite sumnjićavi ako se netko prviše intresira za vaše djete , kada netko uporno želi čuvati vaše djete ili ga izvesti u šetnju (odnosno ostati s njim nasamo)  iako vi to ne želite.

Što roditelji mogu ućiniti?

-Provjerite svakoga tko je zadužen za vasu djecu i provodi vrijeme s vašom djecu, osobito dadilje. Raspitajte se gdje je prije čuvao ili čuvala djecu, te onda provjerite da li je bio kakvih problema.
-Poticite rasprave s djecom o sigurnosti, zlostavljanju i maltretiranju.
-Objasnite djetetu razliku između dobre i loše tajne. Ispravno je tajiti ako se priprema iznenađenje za rođendan ili slićno, a neispavno je ako netko od djeteta traži da čuva tajnu - odnosno ako ga neko traži da taji poljubac ili bilo kakvo dodirivanje.
-Osmislite zajedno tajnu šifru... iz razloga ako netko pokuša odvesti djete na naćin da kaže da ste ga recimo vi poslali- vaše djete u tom trenutku mora zatražiti tajnu šifru od te osobe... i ako osoba ne zna šifru vaše djete ne smije otići s tom osobom.
-Prilikom odlaska na neka javna okupljanja ili trgovačke centre uvijek dogovorite vrijeme i mjesto susreta vas i vašeg djeteta ukoliko se razdvajate.
-Većina pedofila nisu stranci. Recite djetetu da vam mora reci ako ga netko dira na zbunjujućim i neprikladnim djelovima tjela.

Recite svojoj djeci :

-Budite oprezni prilikom odlaska u javni toalet. Ne idite sam nego s prijateljima ukoliko je moguće i odmah pobjegnite ako primjetite bilo kakvo čudno ponašanje bio koga. (roditelji ne ustrućavajte se stajati ispred toaleta i povjeravati jeli sve u redu ok djete ne izađe van)
-Ako vam se netko obraća koga ne poznate, pravit se da niste ćuli i brzo nastavite dalje.
-Nikada ne uzimajte slatkiše, poklone ili novac od ljudi koje ne poznate.
-Ne ulazite u tuđe aute i ako vas netko pita za smjer, ne približavajte se autu nego ostanite udaljeni od auta kako vas netko ne bi ugurao u auto.
-Ako se nešto loše dogodi moraš mi reći iako si možda prekršio/la neko pravilo. Porazgovarati ćemo i naći riješenje. (jedno djete otišlo je u park iako su mu roditlji rekli da ne smije, dogodilo mu se nešto loše, nije rekao jer se bojao što je otišao u park a nije smio)


Sigurna igra!

-Ne dozvoljavajte da se djeca igraju sama u mraku vani , u napuštenim ulicama ili predgrađima
-Nek djeca uvijek budu s prijateljima ili u grupi, čak i ako se igraju igre skivaća nek se ne udaljavaju predaleko
-Ako su djeca u trgovačkim centrima i netko im ponudi novac da naprave neki posao i slićno...nek djete ignorira i nastavi dalje
-Nek djeca uvijek idu u grupama i s prijateljima iz škole,pogotovo u većernjim satima
-Neka vam uvijek govore kamo idu i kad će se vratiti

Korisni savjeti ako se vaše djete jednom izgubi!

-Nek dijete naući i zapamti svoju adresu i broj telefona.
-Obajsnite djetetu da ako se izgubi, neka potraži pomoć u najbližoj trgovini ili trgovaćkom centru, ali neka obavezno upitaju za pomoć osobu u uniformi odnosno zaposlenika neke trgovine ili centra.
-Recite im kada i potraze pomoć, neka ne ulaze u nećiju kuću ili ured. Neka prićekaju na otvorenom gdje ima više ljudi, te da nikako ne ulaze u aute ili liftove, neka objasne osobi koja će im pomoći da će prićekati vani policiju ili roditelje.


Ako vaše djete postane žrtva pedofila??

-Budite svjesni promjene u djetetovom ponašanju koje može ukazivati da nešto nije u redu.
      -Ako vaše djete ne želi ostati s nekom osobom ili dadiljom. Djeca mogu u tom slucaju reći nešto kao "ne želim da ideš nekuda većeras" ili "ne želim ostati s dadiljom" i sl.
-Ostanite i mirni i ne prenosite svoju ljutnju, šok ili neugodnost na svoje djete.
-Uvjerite se da vaše djete zna kako mu/joj vjerujete.
-Recite djetetu da nije ono krivo što je postalo žrtva zlostavljanja
-Pohvalite svoje djete sto vam se povjerilo i reklo vam šta se događa. Poljubite ga/ju i recite mu da ga/ju volite.
-Potrazite pomoć za sebe i svoje djete

[Milica28]

Bravo! Svaka ti čast za tekst .Ovo je tema koja treba češće da se pokreće,jer se jako malo piše o njoj.A ta vrsta nasilja je prisutna svuda oko nas.Nema škole u kojoj nije to prisutno.Deca nažalost u školama postaju da budu nasilnici.A države na to ne obraćaju pažnju i zato ta deca kada odrastu postaju još gora.Preventiva jako malo košta,a daje delotvorne rezultate i zdravu naciju,što je najvažnije.U savetovalištu u kome se nalazim sretala sam užasne oblike nasilja .Deca umeju da budu jako opasni nasilnici.I niko u školama od profesora i ostalog osoblja ne primećuje nasilje dok se ne desi neko fizičko nasilje.A sve počinje od psihičkog zlostavljanja.I skoro uvek su na meti deca koja ne zaslužuju to.A nasilje pokreću deca koja su ljubomorna: te ti si štreber,ti si retardiran,ti si ovo,ti si ono...A pošto deca čak i u srednjim školama imaju jako veliku naklonost prema predrasudama ,oni se okreću na stranu nasilnika ,i tako se svi okreću protiv deteta koje je zlostavljeno.Zato svaki profesor ,psiholog,peagog,ma svi koji u svojim poslovima imaju kontakt sa decom treba da rade na borbi protiv nasilja.Razbijmo zajedno predrasude! DEca koja su na neki način posebna i koja se izdvajaju ne treba da budu žrtve nasilja! Govorim o deci koja imaju neku bolest,manu ili koja se pozitivnim školskim rezultatima izdvajaju od drugih.Jer niko u razredu se neće okrenuti protiv onog koji napravi glupost u školi i završi kod razrednog starešine ili direktora.Deca koja su zlostavljana se povlače u sebe,gube samopouzdanje i to može da dovede do još gorih posledica..Ta deca se jako retko obrate nekome za pomoć.Zato svaki profesor,psiholog ili školski pedagog  treba da radi sa tom deco,da im podigne samopouzdanje dok nije kasno.Zato volim kada se pokrene bilo koji projekat koji pomaže deci,ne samo govoreći o bullingu,već o bilo kakvoj vrsti nasilja.I da napomenem što se tiče bullynga da svako roditelj treba da prati svoje dete , da pimeti kada se nešto ovakodesi.Zajedno možemo mnogo toga promenti.I mislim da prvo treba početi od preventive i rada sa decom,jer preventiva je zakon

[Josipaorama]

Moju Stelu maltretira jedna djevojčica koja živi u našoj zgradi
Inače je Stela tip djeteta koja svakome upada, lako sklapa prijateljstvo... čim vidi neku nepoznatu djecu ona bez problema se s njima uključi u igru, tako da me je ovo baš iznenadilo 
Prvo sam mislila da je to bezazleno i da su to dječji problemi al zadnji put nakon što je bila s tom djevojčicom mi je bilo tako žao i ona je bila full tužna i rekla mi je: Nemoj mi mama nikada reći da se igram s Lucijom 
Uglavnom ta curica Lucija, ignorira Stelu i pokušava drugu djecu odvojiti od nje. Neda drugoj djeci da se igraju sa Stelom, vuče ih od nje i postavi ruku tako da im Stela ne može prići blizu.  I onda moja jadnica stoji pored njih i promatra ih kako se igraju .... Užasno mi je gledati je kako sa strane promatra i želi se igrati s njima al ne može od ove male. 
I ta druga djeca bi se igrala sa Stelom al čim stupe u kontakt, Lucija ih odvuče od nje i svi pozorno slušaju Luciju 
Njeni roditelji se prave da ništa ne vide a meni glupo da ja nešto govorim djetetu pa onda samo pokupim Stelu i odemo ća 
I tako bude svaki put, osim kad su same i nema druge djece... tad je Lucija spremna igrati se sa Stelom bez problema 

[zomato]

ajme pretužno 
a dok sam čitala su mi odmah živci skočili, ja bi i njoj i roditeljima itekako rekla što ih spada 
pa kako se možeš okrenut i otići???
jao, ja bi pukla da im nešto ne kažem.
pa jadna Stela. moraš nešto napraviti da to prestane, jose, moraš!!!

[Josipaorama]

I meni živci skoče na 100 na sat al šta ću Zomato  Ako ja nešto kažem ispast će da ja nisam normalna 
Ja sam rekla Steli da se ona nikad više ne treba igrati s tom malom. Al Stela dijete ko dijete, čim ih vidi ispredzgrade zaleti se prema djeci i onda doživi to svaki put 
Lucija je definitivno ljubomorna na Stelu iz nekog njenog razloga, bog pitaj kojeg, i definitivno psihički jača od Stele 
Ja sam Steli zadnji put rekla da slijedeći put kaže Luciji da je bezobrazna i da se ne zna lijepo igrati.  I slijedeći put kad smo ih sreli Stela je iz topa izbiflala: Ti si bezobrazna, ne znaš se igrati, neodgojena si, nedam ti svoje igračke.... bla bla bla.... Ma svašta joj je izgovorila  Njeni roditelji su me tako pogledali  jer je ispalo da sam ja Stelu nagovorila da sve to kaže... 
Ma neda mi se uopće ulaziti u konflikt s ljudima zbog tih stvari jer vidim da oni to vide ali ih baš briga  Lakše mi je da zaobilazimo Luciju u širokom luku 

[Ijena]

 

Ja bih im i ruke i noge polomila  roditeljima jel 
Grozno mi je vidjeti to dječje odbijanje  A jel se desi situacija da Lucija uleti među njih i hoće se pridružiti igranju? Pa da onda Luciji napomeneš da se mogu svi zajedno igrati  ::m''m:: i Stela s njima, da nije lijepo tako odgurnuti ju i isključiti iz igre.

Iako i meni iz zlobe još svakakva čuda padaju na pamet  ali mislim da curica jednostavno ne kuži da to nije lijepo 

[neli]

joj jose grozno   

ja bi ju odvela kod mame i lijepo pred mamom i tatom rekla šta je i u čemu je problem, i pitala zašto to radi? pa nek se pravdaju onda svi troje kako znaju  mrzim kad roditelji ne reagiraju i prave se da ne vide šta im dijete radi   

[Josipaorama]

Naša Lucija se promjenila   
Nakon što ju je Stela par puta zašpotala u dvorištu i stala čvrsto u svoju obranu (a vjerujem da su i roditelji pričali s njom), naša Lucija pjeva potpuno drugu pjesmu 
Sad bi stalno Steli djelila bombone i igrala se s njom... Odjednom ju je zavolila i nema ništa više protiv nje. 
Eto, mi smo uspješno riješili prvi doživljaj dječjeg ignoriranja, da ne kažem zlostavljanja.

Evo linkova Uncefove knjižice i letka za roditelje za prevenciju zlostavljanja među djecom.
Knjižica http://www.unicef.hr/upload/file/237/118962/FILENAME/SNMD_knjizica_roditelji_web.pdf
letak http://www.unicef.hr/upload/file/345/172802/FILENAME/SNMD_letak_roditelji_web.pdf

[Ijena]

Baš lijepa vijest  i Stela se trebala naučiti postaviti