|
Karlova mama
|
 |
« na: Travanj 03, 2008, 22:05:49 » |
 Odgovor
|
Prva umjetna oplodnja u Hrvatskoj obavljena je 1983. godine u Petrovoj bolnici u Zagrebu.
Samo tri godine prije isti zahvat napravljen je po prvi put u Velikoj Britaniji, stoga se može reći da Hrvatska po tome pitanju nimalo ne zaostaje za Europom.
Nakon dijagnoze neplodnosti, bilo od strane muškarca, žene ili oba partnera, vjerojatno ćete biti suočeni s podvrgavanjem nekoj od metoda umjetne ili potpomognute oplodnje. Ovisno o uzroku neplodnosti, prvi korak može biti inseminacija.
Inseminacija je relativno jednostavna procedura koja uključuje ubrizgavanje uzorka posebno pripremljene sperme muškog partnera neposredno u šupljinu maternice tijekom ovulacije. Ova vrsta oplodnje može se upotrijebiti kod mnogih oblika neplodnosti, a posebno je popularna kao način oplodnje u slučajevima oligospermije i astenospermije.
Prije nego pristupite inseminaciji, liječnik će obaviti pretrage kako bi bio siguran da je ovulacija u tijeku. Nakon toga zatražit će od muškog partnera uzorak sjemena. Vrlo je vjerojatno da će prethodno od njega zahtijevati apstinenciju od spolnih odnosa u trajanju od nekoliko dana kako bi se osigurao veći broj spermija u ejakulatu.
Unutar jednog sata nakon ejakulacije, sjeme mora biti posebno pripremljeno u laboratoriju.kako bi se poboljšala kvaliteta sjemena. Procesom pripreme ejakulata povećavaju se izgledi za začeće.
Tako pripremljeni spermiji stavljaju se u kateter te se kroz rodnicu i grlo maternice uštrcavaju u šupljinu maternice.
Ovakav oblik umjetne oplodnje je bezbolna procedura. Nakon uštrcavanja sjemena, morat ćete ležati između 15 i 45 minuta a nakon toga možete se vratiti svakodnevnim aktivnostima.
Inseminacija neće biti uspješna kod svih parova. Kod nekih parova može doći do začeća već nakon jedne procedure, nekima će biti potrebno više posjeta liječniku, dok kod nekih uopće neće doći do začeća. Prije nego vam liječnik savjetuje prelazak na druge metode umjetne oplodnje, vjerojatno će obaviti najmanje tri do šest inseminacija. Ukoliko ni tada ne bude pozitivnih rezultata, ne treba očajavati.
Postoje druge metode umjetne oplodnje koje možete pokušati, a to su in vitro oplodnja, GIFT i ZIFT.
In vitro oplodnja danas je vrlo poznat termin, a često možemo čuti kako se za ovu proceduru koristi i izraz "dijete iz epruvete". Izraz "in vitro" znači "u staklu", a predstavlja uzgajanje stanica, tkiva ili embrijskih osnova organa u kulturi, odnosno posudi s hranjivim medijem.
Jednostavno objašnjeno, in vitro oplodnja predstavlja začeće izvan majčine maternice.
Za razliku od jednostavnije procedure inseminacije, u kojoj se spermiji ubrizgavaju unutar maternice i zatim nastupa prirodna oplodnja, in vitro oplodnja uključuje kombiniranje spermija i jajne stanice izvan maternice, u laboratoriju.
Nakon što se u takvom, izoliranom okružju formira embrij, stavlja se unutar maternice gdje nastavlja svoj razvoj.
In vitro procedura uključuje ubrizgavanje hormona koji potiču stvaranje više jajnih stanica umjesto samo jedne. Nakon što liječnik utvrdi da je žena spremna za uzimanje jajne stanice, dat će joj injekcije koje će potaknuti proces ovulacije. Jajašca je potrebno uzeti neposredno prije nego izađu iz folikula u jajnicima.
U slučaju preranog ili prekasnog uzimanja jajnih stanica, one se neće pravilno razviti.
Procedura izvlačenja jajnih stanica traje oko 30 minuta.
Odmah nakon uzimanja jajnih stanica, one se u laboratoriju oplođuju partnerovom spermom, koju je partner donirao istoga dana. Takva, oplođena jaja zatim se čuvaju u laboratorijskoj okolini kako bi se osigurao pravilan rast embrija. Nakon što se razvije embrij, za što je ovisno o klinici potrebno i do pet dana, potrebno ga je, jednoga ili više njih, vratiti u maternicu. Ovo je lakša procedura i slična onoj kod inseminacije. Embriji se kroz rodnicu i grlić maternice uvode u maternicu. Mnogi stručnjaci preporučuju uvođenje tri ili četiri embrija, kako bi se povećali izgledi za trudnoću. S druge strane to povećava mogućnost višestruke trudnoće.
Ukoliko nakon prvog pokušaja "in vitro" oplodnje ostane višak embrija, klinika ih može zamrznuti za eventualne sljedeće pokušaje. Ukoliko to ne želite, možete ih donirati nekom drugom neplodnom paru ili ih uništiti. Klinika ne smije s vašim embrijima učiniti ništa bez dopuštenja oba partnera.
Uspješnost in vitro oplodnje također ovisi o mnogim čimbenicima. Prema nekim studijama, uspješna trudnoća postignuta je u 30 do 35 posto slučajeva.
Životna dob žene od velike je važnosti za uspjeh in vitro oplodnje. Nakon 40. godine života, izgledi su tek 15-ak posto.
GIFT i ZIFT metode umjetne oplodnje predstavljaju modificirane oblike in vitro oplodnje, koje se također baziraju na izvlačenju jajnih stanica i unošenju embrija u maternicu. GIFT (od engl. Gamete Intrafallopian Transfer) i ZIFT (od engl. Zygote Intrafallopian Transfer), međutim, su znatno kraće procedure. Dok se kod in vitro oplodnje, prije unosa u maternicu, provodi promatranje razvoja embrija u trajanju od tri do pet dana, kod ZIFT metode se oplođene jajne stanice (zigote) unose u jajovode unutar 24 sata, dok se kod GIFT metode spermiji i jajne stanice samo pomiješaju i unose unutar jajovoda. Ovisno o tome je li procedura bila uspješna ili ne, doći će do oplodnje jedne jajne stanice unutar jajovoda. Oba oblika in vitro oplodnje koriste se vrlo rijetko, posebice GIFT metoda, jer je potreban laparoskopski, znači kirurški zahvat. Jedan od uvjeta za ove metode su i potpuno zdravi jajovodi.
ICSI metoda (od engl. Intracytoplasmic Sperm Injection) koristi se u slučajevima teške muške neplodnosti, kada je broj spermija u ejakulatu muškarca izrazito nizak. Ovom procedurom spermiji se uzimaju iz ejakulata ili direktno iz testisa te se zatim mikroinjekcijom samo jedan spermij uvodi izravno unutar jajne stanice, koja se nakon inkubacije, kao i kod in vitro metode, vraća unutar maternice.
U slučaju kada parovi ne mogu postići trudnoću niti jednom metodom in vitro oplodnje, mogu se odlučiti na uporabu doniranih jajnih stanica. Uporaba doniranih jajnih stanica postaje sve zastupljenija u svijetu, posebice kod žena starijih od 40 godina, a ima veliki postotak uspješnosti.
Većina donora jajnih stanica je anonimno, no neki parovi žele poznavati donora. Bilo da se radi o anonimnom ili poznatom donoru, vrlo je važno obaviti detaljne pretrage i utvrditi postoje li bilo kakvi genetski poremećaji ili pak spolne bolesti, poput AIDS-a. Uporaba doniranih jajnih stanica ponekad može prerasti u pravni problem, pa je stoga važno prije oplodnje sastaviti ugovor kojim se donor odriče svih roditeljskih prava na buduće dijete.
|
