Slučajna bojanka!
Najnovije s foruma!
dan mi krene prekrasno...ja i mm se izležavamo i igramo sa Marinom na našem krevetu i š apućemo kako ćemo se malo kad marino zaspe a kad se probudi kako ćemo u skitnju kad zvoni njegov mob. mora na posao ajde kao mora samo na sat/dva nešto odvesti i vraća se odmah. Ode tako mm a ja dignem Marina iz kreveta,upalim mu Peppu pig,dam da gricka smoki i uključim se na forum malo viditi što vi cure radite ali...pošto je moj sin proždrljiv što se smokija tiče dam mu točno 4 kom. da jede malo po malo ali on ih od puta sve strpa u usta...i tako ja bezbrižno tipkam kad čujem neko kašljuckanje iza leđa,okrenem se kad on crveni a usta mu puna smokija kao da ih prvi put jede skočim i izvadim mu prstom smokije iz usta a on jadničak onako cili prepadnut počne plakati |
| Opširnije... |
| gordana28 |
 |
 |
 |
|
Moja priča o dojenju! Bila sam trudna par mjeseci kada me prijateljica upitala hoću li dojiti bebača. Bez puno razmišljanja sam odgovorila“...pa da, probati ću...“. Sve moje prijateljice, majke, nisu bile dugoročne dojilje, pa sam se i ja, vidjevši njihova iskustva, pripremila na mukotrpnih 3-4 tjedna dojenja. Sve dok se nije desilo ovo. Gore spomenuta prijateljica mi je na to odgovorila“...s takvim stavom, nečeš dojiti...“ (što sam ja duboko i sebi znala), jer „pokušati ću“ u dojenju je osuđeno na neuspjeh. Moraš to jako,jako željeti da bi uspjela.To mi je govorila poučena iskustvom dojenja svog prvog djeteta. Tada sam se zamislila, i rekla samoj sebi „...dojiti ću moju bebu“. S tim stavom je to već bilo puno izglednije. No ipak nisam znala da će biti tako teško. Rodila sam svoju sunčicu ranije, šest tjedana, hitnim carskim rezom. Beba je bila u inkubatoru, bila je relativno dobro, sama je disala, dobila apgar 10/10, no bila je preslaba za dojenje. Hranili su je sondom, kasnije na bočicu.Bilo joj je naporno papati, nije smjela trošiti snagu i umarati se. Na drugom odjelu, daleko od nje, vodila sam borbu s hormonima, emocijama, strahovima, izdajalicom...Vidjela sam ju tek nakon dva dana...možete zamisliti tu neizvjesnost! Bilo mi je teško, jako teško, jer nisam dobila puno informacija o njoj, niti garanciju da će biti dobro, što svaka majka želi čuti za svoje dijete. Često sam plakala, što zbog hormona, što zbog nje, što zbog sebe...Počela sam se izdajati vrlo brzo nakon carskog, ispočetka je bilo jako naporno, znala sam se po dva sata izdajati i izdojiti tek 20 ml...njoj je to na sreću bilo dovoljno, jer je malo papala.Nakon nekog vremena, mlijeko je nadošlo, ali isto mi je dugo trebalo da izdojim potrebnu količinu. Svaka tri sata išla sam kod nje i nosila joj mlijeko, između toga bih se bar sat i pol izdajala. Zadnji put smo isli u ponoć, kada bi ponijeli i mlijeko koje ce im dati u 4 ujutro.(jer jeli su svaka tri sata po danu, a po noci svaka cetiri) Ja sam si navijala sat i budila se ujutro u 3-4 i izdajala se, jer takav ritam hranjenja će imati kad dođemo kuci, a i da se nisam izdajala do ujutro mislim da bi mi se grudi raspukle. Ne moram ni spominjati ragade,otpadanje kože s bradavica, krv u mlijeku, bolove, neprospavane noći i ostalo...to ide sve pod normalno. Na sreću imala sam svoj SOS telefon, moju dragu prijateljicu s početka priče, koja je bila tu u svako doba da me utješi, savjetuje i pogne mi. Hvala ti draga! Nakon 10-ak dana, sunčicu su izvadili iz inkubatora, bila sam presretna. Ja sam ju hranila bočicom, i dalje je bila preslaba za dojenje.Tek par dana prije nego ćemo kući sam ju počela dojiti. Morali smo koristiti nastavke, jer je jos uvijek bila premala i slaba da bi pravilno mogla uhvatiti bradavicu i aureolu, s nastavkom joj je bilo puno lakše.Neopisiv je to osjećaj .Ispočetka smo bile malo nespretnije, ali smo se brzo uskladile. Dojile smo uspješno 10 mjeseci, dok me moja sunčica nije odbila. Lijepo se razvijala, postala je radoznala, aktivna i vrlo živahna, jednostavnio nije htjela više po danu sisati. Nije mogla biti na miru te tri minute.Po noći sam ju jos mogla nekako „preveslati“, ali po danu nikako. Bilo mi je žao, ali sretna sam sto smo i toliko izgurale i što znam da sam joj pružila sve što je bilo u mojoj moci! I što smo obje mogle doživjeti taj predivan osjećaj povezanosti, ljubavi, maženja - dojenja!
|
PNIKIN TRUDNIČKI DNEVNIK
FORUMAŠICA MJESECA!!!
Nagradna igra je u tijeku,pridružite nam se i osvojite fantastičnu nagradu;
Foto panel long dimenzija 60x30 ili 90x20 cm sa zaštitnom folijom po želji i dostavom bilo gdje u Hrvatskoj.
Hvala našem i vašem -Maliveliki foto studiu- iz Šibenika.
Pogledajte i pridružite nam se, te podijelite s nama Vaše naj fotke i svojim glasovima izaberite Naj Fotku mališana. Slika malog pobjednika biti će na naslovnici našeg portala. Svakog prvog u mjesecu započinje novi natječaj i nova prilika da vaš mališan osvane na početnoj strani portala Mali-Veliki Svijet. Naime ukoliko želite sudjelovati u natječaju potrebano je da se logirate na našem FORUMU te pročitate pravila natječaja. Hvala na razumjevanju!
Traže se volonteri
Traže se volonteri za online pomoć djeci žrtvama nasilja!!
Ponude na mail : kontakt@bebe-i-mi.com
Sve što vas zanima vezano za bebe, djecu, odgoj, roditeljstvo, dojenje, tegobe, zdravlje, trudnoću, porod... možete pitati i tražiti savjet na našem 
Baby centar- anketa!
SAVJETOVALIŠTE
Potrebna vam je pomoć? Savjet? Neznate kome se obratiti? Naš stručni tim ovdje je za sva vaša pitanja.
-POMOĆ PSIHOLOGA
-POMOĆ ODGAJATELJICE
-POMOĆ IZ LJEČNIČKE ORDINACIJE