Slučajna bojanka!
Najnovije s foruma!
Opekotine kod djece Opekotine dok djece su vrlo česta pojava koja se može dogoditi i najpažljivijim roditeljima.Kada se dijete opeče, nebitno koliko jako, treba odmah i bistre glave ragirati kako bi se smanjila šteta. |
| Opširnije... |
| Stella! |
 |
 |
 |
|
Kako smo uspjeli! Kao i večina trudnica i ja sam čitala sve o trudnoći, porodu, njezi djeteta... Naišla sam na par članaka o dojenju no nisam se nešto pretjerano interesirala za njih sve do oko mjesec dana prije poroda. Tada sam čvrsto odlučila da ću dojiti svoje dijete. Zadnjih tjedana sam gutala sve moguće o dojenju, proučavala tehnike i naćine (naravno, samo gledajući slikice) i mislila si da to i nije baš tako teško kako neki pričaju. E, tu sam se prevarila! Nakon poroda, kada su mi donijeli moje zlato na prvi podoj, uslijedio je prvi šok. Dali su mi dijete i rekli :"Mama, sad ga nahranite". Uhvatila me panika, sve što sam pročitala je jednostavno isparilo iz moje glave, što da radim sa djetetom??? Napokon sam rekla da NEZNAM. Tu sekundu sam očekivala da će mi sestra pokazati kako se doji no ona je samo gurnula dijetetovu glavu u moja prsa i rekla: -Neka sisa. Ajme meni, pa ja živim u oblacima! Ne mogu vjerovati da sam bila tako naivna i mislila da će netko izdvojiti par minuta za moje dijete i mene. Koje li zablude! Naravno, mališan nije bio dobro postavljen na prsa, počele su mi se stvarati ranice (i to jako bolne) i dojenje je postalo trauma. Prsa su se jako brzo punila, postala tvrda kao kamen a i začepio mi se mlijećni kanalić desnog pazuha tako da sam jos imala problema sa bolnom kvrgom velićine teniske loptice (no, to je prošlo nakon par dana). Od mastitisa me spasila pumpica za izdajanje koju sam koristira redovito, dijete su mi dovodili polusneno i nezainteresirano za podoj (prije toga su ga nahranili formulom) a meni su polako počeli živci popustati. Jedva sam čekala da dodemo u tišinu našeg doma. Napokon smo kod kuće. Muž je znao moju želju za dojenjem i poticao me no ja sam i dalje nepravilno postavljala dijete na prsa, rane su postale grozne, konstantno su krvarile, ja sam vrištala kada je dijete vuklo (svakih 30min dijete je trazilo još, još i još.) Tada je počelo negodovanje ukućana. Muž je konstantno ponavljao da je dijete gladno, svekrva je govorila da mi je mlijeko slabo, moja mama je govorila da sam luda jer djetetu ne želim dati adaptirano i da ću ga izgladniti... To je trajalo 3 dana. Svaki dan sam plakala i bila na rubu živčanog sloma. Tada je došla patronažna sestra koja nas je sve uvjerila da dijete jako dobro napreduje na kilaži, da ne postoji loše mlijeko i da treba biti uporan. Pokazala mi je kako dijete pravilno staviti na prsa, dala još neke korisne savjete i rekla da ce nas posjetiti za par dana da vidi kako napredujemo. Dok je patronažna bila kod mene svekrva je cijelo vrijeme slušala sto ova govori i odlučila je malo razmisliti o svojim uvjerenjima o dojenju (koja su stara kao biblija). Sutradan smo provele cijeli dan stavljajuci dijete (ispravno) na moja prsa, budile ga kada bi zaspao nakon 2-3 poteza i tada kao da se desilo čudo. Ja sam skužila kako pravilno postaviti dijete a on kako sisati. Postao je pravi gladuš a kako je sisao na zahtjev dogurali smo čak do kg i pol u mjesec dana (rođen sa 3480g a na prvom pregledu imao 5000g). Čak nas je pedijatrica zafrkavala da mora na dijetu. Za uspostavu ritma oko dojenja trebalo nam je kojih 2mj (da se naviknemo jedno na drugo a i da se ponuda i potražnja za mlijekom izjednaće). Dojili smo (na zahtjev) sve do njegovog 11mj kada je samoinicijativno prestao. Jednostavno je ujutro posisao i to je bilo to. Vise nije tražio preko dana ili navečer. Ja sam htjela prestati vecćnegdje kad je navrsio 6mj zato sto me jako grizao i bilo je jako bolno dojiti no on se nije dao. Sam je odlućio kada je vrijeme za kraj. Mogu reći da je dojenje jedno prekrasno iskustvo koje se ne može usporediti sa nićime. Svatko tko nema nekih medicinskih problema može dojiti (ako ima želju). Samo treba biti uporan, strpljiv i vjerovati u sebe i svoje dijete jer dojenjem postajete jedno.
|
PNIKIN TRUDNIČKI DNEVNIK
FORUMAŠICA MJESECA!!!
Nagradna igra je u tijeku,pridružite nam se i osvojite fantastičnu nagradu;
Foto panel long dimenzija 60x30 ili 90x20 cm sa zaštitnom folijom po želji i dostavom bilo gdje u Hrvatskoj.
Hvala našem i vašem -Maliveliki foto studiu- iz Šibenika.
Pogledajte i pridružite nam se, te podijelite s nama Vaše naj fotke i svojim glasovima izaberite Naj Fotku mališana. Slika malog pobjednika biti će na naslovnici našeg portala. Svakog prvog u mjesecu započinje novi natječaj i nova prilika da vaš mališan osvane na početnoj strani portala Mali-Veliki Svijet. Naime ukoliko želite sudjelovati u natječaju potrebano je da se logirate na našem FORUMU te pročitate pravila natječaja. Hvala na razumjevanju!
Traže se volonteri
Traže se volonteri za online pomoć djeci žrtvama nasilja!!
Ponude na mail : kontakt@bebe-i-mi.com
Sve što vas zanima vezano za bebe, djecu, odgoj, roditeljstvo, dojenje, tegobe, zdravlje, trudnoću, porod... možete pitati i tražiti savjet na našem 
Baby centar- anketa!
SAVJETOVALIŠTE
Potrebna vam je pomoć? Savjet? Neznate kome se obratiti? Naš stručni tim ovdje je za sva vaša pitanja.
-POMOĆ PSIHOLOGA
-POMOĆ ODGAJATELJICE
-POMOĆ IZ LJEČNIČKE ORDINACIJE