Mentalna retardacija

 Mentalna retardacija znači značajno ograničenje u sveukupnom funkcioniranju pojedinca. Za nju je karakteristično značajno ispodprosječno intelektualno funkcioniranje koje je povezano s ograničenjima u dvije ili više adaptivnih vještina. Područja adaptivnih vještina su: komunikacija, briga o sebi, život u kući ( domaćinstvu ), socijalne vještine, korištenje šire socijalne zajednice, samousmjeravanje, zdravlje i sigurnost, funkcijske akademske vještine, slobodno vrijeme i rad.
Mentalna retardacija nije bolest koja bi se liječila, niti je osobina koju treba izmjeriti. To je stanje koje je kod svake osobe rezultat triju ključnih elemenata : sposobnosti osobe, očekivanje njezine okoline i funkcioniranja.
 
Stupnjevi mentalne retardacije

Laka mentalna retardacija - IQ 50 do 69
Umjerena mentalna retardacija - IQ 35 do 49
Teža mentalna retardacija - IQ 20 do 34
Teška mentalna retardacija -IQ 0 do 20

Uzroci mentalne retardacije

Prenatalni uzroci su : kromosomski poremećaji, različiti sindromi, poremećaji metabolizma, poremećaji razvoja mozga, posljedice zbog nepovoljnog utjecaja okoline na trudnoću.
Perinatalni uzroci su : intrauterini i neonatalni poremećaji.
Postnatalni uzroci ( vežu se za period od poroda do 18. godine života ) su : povrede glave, infekcije, degenerativni poremećaji, toksično - metabolički poremećaji, neuhranjenost, nepovoljni utjecaj okoline.

Značajke djece s mentalnom retardacijom

Djeca sa ili bez teškoća u razvoju stvaraju svoj svijet na osnovi sublimacije mašte, opažanja i osjećajnosti. Psihološki svijet takve djece je skučeniji, siromašniji i manje deficitaran od psihološkog svijeta ostale djece, a funkcionalne poteškoće i pogoršanja često su psihosocijalnog i emocionalnog podrijetla. Mnoga djeca imaju perservacije, ona ponavljaju isti pokret ponovo i ponovo, kao da su ulovljena u zamku beskonačnog ciklusa. To djeci pruža osjećaj sigurnosti. Također mogu perseverirati zbog toga što neznaju kako prijeći na slijedeći korak, pa ponavljaju istu radnju. Još jedan od razloga može biti i ugoda, jer se tako samostimuliraju. Perseveraciju netreba poticati , no netreba ju ni nasilno prekidati.

Biološke teškoće se mogu kategorizirati prema njihovu ispoljavanju u svakodnevnom životu :
1.) senzorička reaktivnost - dijete može imati problema kod moduliranja informacija koje prima iz okoline putem osjetila vida, sluha, dodira, njuha, okusa i svestranosti tijela.
2.) senzorička obrada - dijete može imati teškoće u osmišljanju senzoričkih podataka koje prima.
3.) tonus mišića, motoričko planiranje i održavanje redosljeda - mogu se javiti teškoće u stvaranju i nizanju ili planiranju odgovora, odnosno dijete može imati poteškoća s voljnim kretanjem svoga tijela.

Kognitivne sposobnosti
Svaki stupnj MR odgovara određenom periodu razvojne dobi. Podjelit ćemo ih u četiri grupe.
1.) Razdoblje senzomotoričke ili praktične inteligencije ( 0-2 god. života ) - počinje rođenjem djeteta, a završava pojavom govora. Dijete u sebi razvija shemu o postojanju predmeta i bića, počinje kontrolirati položaj svog tijela u prostoru, razvija sheme uzročnosti i vremena.
2.) Predoperacijsko razdoblje ( 2 - 7 god. života ) - započinje simboličkim mišljenjem.
3.) Razdoblje konkretnih operacija ( 7 - 11 god. života ) - dijete počinje misliti sustavno i logično o konkretnim pojavama, ali nije sposobno služiti se apstrakcijama.
4.) Razdoblje formalnih operacija ( 11 - 15 god. života ) - razdoblje logičnog razmišljanja bez ograničenja.
Koji nivo kognitivnog razvoja će dijete doseći ovisi o sazrijevanju živčanog sustava, djetetovu iskustvu o fizičkim objektima i o njegovoj socijalnoj interakciji. 

Komunikacija i razvoj govora
Djeca s MR imaju specifičan deficit u učenju jezika, ekspresivne govorne vještine zaostaju za razumijevnjem govora. Imaju siromašan riječnik. Vidjivo je siromaštvo govornog izraza i teškoće u stvaranju smislenih govornih cjelina. Prisutni su poremećaji artikulacije i poremećaji fluentnosti govora ( mucanje, ubrzan ili usporen govor ).

Percepcija
Percepcija je psihički proces kojim zahvaćamo predmete i pojave vanjskog svijeta u cjelini, na osnovi informacija iz osjeta. Najčešće su teškoće vidne i slušne percepcije. Kod slušne percepcje to su: smanjenje koncentriranog slušanja, razlikovanja i pamćenja glasova,riječi i govornih cjelina. U vidnoj percepciji javljaju se teškoće kod diskriminacije oblika po izgledu, položaju i smjeru, teškoće u percipiranju prvog plana i pozadine, vidne integracije i vidno-motorne koordinacije.

Pamćenje
Sve osobe s MR imaju smanjen kapacitet kratkoročnog pamćenja.Posljedice se očituju kao smanjeni broj informacija koje se mogu pohraniti u dugoročnom pamćenju , te znatno manja mogućnost analize i sinteze informacija.

Pažnja
Djeca valjano ne odabiru ono što treba upamtiti, imaju velike poteškoće u održavanju pažnje, prisutna je promjenjivost pažnje, te je smanjena sposobnost prelaženja iz jedne situacije podražaja u druge.

Socijalne vještine
Socijalne vještine uvelike ovise o socijalnom razvoju koji uključuje odnose s vršnjacima i odraslim osobama. Ovise i o sposobnosti razlikovanja , prepoznavanja emocija i emocionalnom odgovoru , čiji razvoj započinje u ranom djetinjstvu. I djeca i odrasle osobe s MR slabije prepoznaju emocije na osnovi facijalne ekspresije.